Gail Tverberg: Svjetska ekonomija se urušava pod teretom duga i skupe energije

Kako rast duga, nestanak srednje klase i stagnacija produktivnosti stvaraju uslove slične onima koji su prethodili Velikoj depresiji?

Ekonomisti previše optimistični – niko ne želi da čuje loše vijesti

Ekonomisti, političari i akademici najčešće prave prognoze kao da će postojeće stanje trajati unedogled. Malo ko želi da pomisli da se stvari mogu pogoršati — političarima je potreban optimizam za reizbor, univerzitetima za upis novih studenata, a javnosti je lakše prihvatiti „blagu korekciju“ nego scenarij kolapsa.

Međutim, Tverberg ističe da su mnogi ekonomski temelji postavljeni između 1945. i 1973. godine, u doba ekstremno niskih cijena nafte, kada se vjerovalo da će ponuda energenata rasti beskonačno. Nafta od 20 dolara po barelu bila je stub prosperiteta — ali i iluzija koja je omogućila da se sistem gradi na dugu. Kada se taj model uruši, posljedice su recesije i dužnički baloni.

“Naša ekonomija je izgrađena kao da će beskonačan dotok jeftine nafte trajati zauvijek. Kad to više nije slučaj, rješenje postaje — još više duga”, ističe Tverberg.

Zlatno doba jeftine energije

Od 1920. do 1970. američka proizvodnja nafte rasla je eksplozivno. Lako dostupna nafta, blizina tržišta i niske cijene stvorile su uslove za brzi industrijski i socijalni napredak. U tom periodu SAD je uživao ekonomski bum: porast životnog standarda, rast malih biznisa, dostupno školovanje, zdravstvena zaštita i stanovanje.

Tverberg podsjeća da jeftina energija djeluje kao „hrana za ekonomiju“ — što je energija jeftinija, to je veći prostor za potrošnju i investicije. Kada cijene energenata rastu, prostor za „luksuzne“ troškove se smanjuje, a rast se usporava.

Poslije 1973. sve se mijenja

Nakon naftnih šokova 1970-ih, sistem je počeo da gubi stabilnost. Kompleksnija proizvodnja i skuplji energenti zahtijevali su dublju organizacionu strukturu i veću zaduženost. Vlade su počele da spasavaju ekonomiju novim kreditima svaki put kad bi cijene energenata porasle.

Od 2008. godine, odnos američkog javnog duga prema BDP-u eksplodirao je – prema podacima Federal Reserve Bank of St. Louis, sada iznosi oko 120% BDP-a, znatno iznad granice od 90% iza koje, prema istraživanjima, ekonomski rast biva trajno sputan.

“Samo kamate na dug sada premašuju godišnje izdvajanje SAD-a za odbranu”, upozorava Tverberg.

Slom srednje klase i nova faza stagflacije

Ključ zdravog ekonomskog sistema, prema Tverberg, je snažna srednja klasa. Ona održava potrošnju i stabilne cijene energenata. Ali kada mlade generacije zarađuju manje od svojih roditelja, a dug raste, kupovna moć nestaje — i sistem gubi temelj.

Autorka povezuje trenutni period s fazom Stagflacije u tzv. „sekularnim ciklusima“ koje su proučavali istoričari Peter Turchin i Sergey Nefedov. Ti višestoljetni obrasci pokazuju da se svaka civilizacija, nakon perioda ekspanzije, suočava sa stagnacijom, porastom nejednakosti, zaduženjem i na kraju – kolapsom.

“Populacija i dug rastu dok sistem ne dostigne granice. Nakon toga slijedi period krize i pada koji može trajati decenijama.”

Pouka: Sistem ne može vječno rasti

Čak i ako bi obnovljivi izvori energije poput vjetra, sunca ili nuklearne energije imali visoku energetsku efikasnost (EROI), to ne bi trajno spriječilo kolaps, prenosi Investitor me. Višak energije bi samo odložio problem – jer bi rast populacije i potrošnje ponovo doveo sistem do granica.

Tverberg zaključuje da je pred nama period dugoročne stagflacije i rastućih napetosti, s mogućim paralelama s Velikom depresijom. Njena preporuka nije panika, već priprema: ulaganje u zdravlje, vještine, međuljudske odnose i samoodrživost.