Borba protiv 190 kilograma ambalaže koju godišnje proizvede svaki građanin EU je teška i mukotrpna. Nova uredba koju je prihvatio EP nešto mijenja, ali ne riješava sve probleme.
Želja Evropskog parlamenta je da se „planine smeća“ koje stvaraju Evropljani smanje za najmanje 15 posto do 2040. godine.
Prvi fokus je na sitnice u gastronomiji, ali se i te sitnice nagomilavaju na nekoliko tona godišnje, zapravo, više neće biti dozvoljeni besmisleni mini paketi šećera, začina, ali i kečapa ili putera koji se dobijaju u hotelima ako nisu samo od čistog papira.
Takva ambalaža može biti higijenska, ali kako se navodi, ne samo da stvara otpad, već i troši hranu. Za mnoge ljude, na primjer, jedna upakovana kocka putera je premalo, dvije previše, a ostatak završi u smeću.
Plastično pakovanje voća i povrća sa sadržajem manjim od 1,5 kilograma više neće biti dozvoljeno u prodavnicama. Tu su i tanke najlonske kese u koje se u radnji stavlja odabrana roba, kao što bi folija kojom se umotava prtljag prije putovanja avionom trebalo da postane prošlost.
Problem postoji čak i u slučaju neosporno ekološki prihvatljivih metoda pakovanja, prenose srbijanski mediji.
U Francuskoj su se proizvođači sira digli na noge jer to nije samo stvar tradicije, već su uvjereni da će, na primjer, sir zadržati svoju pravu svježinu samo umotan u papir – i u kutiji od furnira. Tako su nastali izuzeci od ove evropske uredbe: drvo i vosak su izuzeti.
Još veća neizvjesnost izaziva odluka Evropskog parlamenta da u svim državama članicama uvede sistem depozita za plastične boce. Ovo je stari problem u mnogim zemljama, jer čak i ako potrošač plati bocu za jednokratnu upotrebu, zastrašujuća količina se nikada ne reciklira, a naknada se ispostavlja samo kao „kazna“ za kupljeno piće. Ostaje da se vidi da li će ikada funkcionisati sistem gdje se u Rumuniji ili Estoniji može prikupiti depozit za flašu kupljenu u Portugalu.
Ono što je svakako za pohvalu je odluka da se konačno regulišu takozvane PFAS supstance, per i polifluorovana akrilna jedinjenja.
To čini vašu vjetrovku otpornom na kišu, vaš stolnjak neosetljivim na prljavštinu, vašu vreću pomfrita sposobnom da zaustavi masnoću. U šamponima, lakovima za nokte, kremama za brijanje, karminima, čak i „eko-prijateljskim“ papirima ili bambusovim slamkama za piće se tretiraju PFAS-om kako bi bile vodootporne.
Najgore je to što se ova porodica jedinjenja naziva „večne hemikalije“ jer se u prirodi izuzetno teško razlažu. A poznato je i da neki od ovih sastojaka imaju strukturu veoma sličnu ljudskim hormonima – i neosporno utječu na naše zdravlje. Samo u Evropi, 2019. godine, procjenjuje se da je liječenje ovih poremećaja koštalo najmanje šezdeset milijardi eura.
Ova uredba ograničava upotrebu ovih jedinjenja.
U kojim gradovima u Federaciji radi najviše ljudi?
