Četvrt vijeka kriza: Finansijski šokovi koji su oblikovali globalnu ekonomiju

Neke šokove su izazvali spekulativni ekscesi unutar finansijskog sistema, dok su drugi proizašli iz geopolitičkih previranja, pandemija ili naglih promjena politika. Zajedno su proizveli cikluse procvata i kraha koji su izbrisali trilione dolara bogatstva i preoblikovali pravila koja regulišu tržišta i državne intervencije.

Od kolapsa dot-com kompanija i globalne finansijske krize, preko dužničke krize u eurozoni, sloma uzrokovanog COVID-om-19 i obnovljenih trgovinskih barijera, 21. vijek obilježila je stalna neizvjesnost i volatilnost na finansijskim tržištima.

Ove epizode prate kako su se vlade, centralne banke i globalne institucije prilagodile svijetu koji postaje sve povezaniji, nestabilniji i izloženiji riziku.

Dot-com balon (2000-2002.)

Kako su se bližile kraju 1990-te, entuzijazam za internet kompanije je porastao, podstičući spekulativni bum u tehnološkim dionicama. Investitori su ulagali kapital u firme s ograničenim prihodima i neizvjesnim poslovnim modelima, dovodeći procjene do ekstremnih nivoa.

Balon je pukao početkom 2000. godine, izazvavši naglu rasprodaju tehnoloških dionica. Tokom sljedeće dvije godine, trilioni dolara tržišne kapitalizacije su izbrisani dok su stotine start up kompanija propadale, a investitori su ponovo procijenili rizike spekulativnih ulaganja.

Između marta 2000. i kraja 2002. godine, američki Nasdaq kompozitni indeks pao je za 78 posto.

Posljedice su se proširile i izvan finansijskih tržišta. Prema Svjetskoj banci, globalni ekonomski rast usporio je sa 4,6 posto u 2000. na 2,5 posto u 2001. godini.

Milioni radnih mjesta su zatvoreni, posebno u tehnološkim centrima poput Silicijske doline. Do 2003. godine, stopa nezaposlenosti u SAD-u popela se na oko šest posto.

Dok je globalna ekonomija izbjegla duboku recesiju, krah je poljuljao povjerenje investitora i uveo period niskih kamatnih stopa, jer su centralne banke nastojale podržati rast, političko okruženje koje će oblikovati deceniju koja je uslijedila.

Globalna finansijska kriza (2007-2009.)

Rastuće neizvršenje obaveza na američkom hipotekarnom tržištu 2007. godine uzdrmalo je globalni finansijski sistem, jer su se gubici vezani za složene kredite brzo proširili s Wall Streeta na Evropu, Aziju i dalje.

Do 2008. godine, globalna tržišta kapitala su izgubila procijenjenih 23,84 biliona eura (28 biliona dolara), otprilike polovinu svoje vrijednosti, prema McKinsey Global Instituteu.

Svjetska banka je saopćila da se globalni BDP smanjio za oko 1,3 posto u 2009. godini, što je označilo prvi godišnji pad globalne proizvodnje u decenijama. Kvartalne kontrakcije bile su još ozbiljnije, pri čemu se globalni BDP smanjivao po godišnjim stopama većim od šest posto krajem 2008. i početkom 2009. godine.

Globalna trgovina pala je za više od deset posto u 2009. godini, prema Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, dok je nezaposlenost porasla širom svijeta. U SAD-u se stopa nezaposlenosti udvostručila na deset posto.

Evropske banke zabilježile su kumulativne gubitke od skoro bilion eura (1,17 biliona dolara).

Vlade su odgovorile masovnim programima spašavanja i stimulacije, neke više od drugih. Globalni javni dug porastao je s oko 70 posto globalnog BDP-a u 2007. na 85 posto do 2010. godine, dok je samo SAD uložio više od 2,55 biliona eura (tri biliona dolara ) fiskalne podrške.

Smanjena produktivnost, sporije investicije i stroža regulacija, iako ne nužno i manje ranjiv globalni finansijski sistem, ostaju među dugotrajnim posljedicama krize.

Dužnička kriza eurozone (2010-2012.)

Posljedice globalne finansijske krize brzo su se razvile u krizu državnog duga u Evropi, jer su veliki fiskalni disbalansi izazvali sumnje u održivost javnih finansija u nekoliko zemalja eurozone.

Grčka je postala epicentar previranja, s dugom koji je porastao iznad 180 posto BDP-a. Zemlja je primila tri velika paketa pomoći i pretrpjela je duboku ekonomsku kontrakciju, s padom proizvodnje za više od 25 posto između 2008. i 2013. godine.

Rastući troškovi zaduživanja također su pritisnuli Portugal, Irsku, Španiju i Italiju.

Stopa nezaposlenosti u Španiji približila se 27 posto, dok je nezaposlenost mladih premašila 55 posto. Portugalu i Irskoj je također bila potrebna hitna finansijska pomoć, a Italija je izgubila više od decenije ekonomskog rasta.

Kriza je otkrila strukturne slabosti u eurozoni, ističući izazov upravljanja jedinstvenom valutom bez jedinstvenog fiskalnog autoriteta.

Zemlje su dijelile monetarnu politiku, ali su zadržale odvojene budžete, što je podstaklo tenzije oko mjera štednje, paketa pomoći i ekonomskih reformi.

Evropa je imala najslabiji oporavak nakon krize sve dok obećanje Evropske centralne banke da će učiniti "šta god je potrebno" 2012. godine nije pomoglo u stabilizaciji tržišta.

Krah pandemije (2020-2021.)

Pandemija COVID-19 izazvala je jedan od najoštrijih ekonomskih padova u modernoj historiji, jer su karanteni, ograničenja putovanja i zatvaranje granica zaustavili velike segmente globalne ekonomije.

Zračni saobraćaj je propao, lanci snabdijevanja su poremećeni, a potrošnja energije je pala. Nezaposlenost je porasla, jer su preduzeća zatvarala ili smanjivala poslovanje.

Prema podacima Svjetske banke, globalna ekonomija se smanjila za 2,9 posto u 2020. godini, što je njen najveći pad u decenijama. Indijska ekonomija se smanjila za 5,8 posto, dok je eurozona zabilježila kontrakciju od oko 6,1 posto.

Međunarodna organizacija rada procijenila je da su gubitak radnih mjesta i smanjeno radno vrijeme u 2020. godini bili ekvivalentni 255 miliona radnih mjesta s punim radnim vremenom.

Globalni turizam je pao za 74 posto u 2020. godini, prema podacima Svjetske turističke organizacije, što je posebno teško pogodilo ekonomije ovisne o turizmu.

Potražnja za naftom pala je za devet posto, što je najveći pad ikada zabilježen, prema podacima Američke uprave za energetske informacije. Globalna trgovina je također naglo pala, a podaci UN-a pokazuju pad od više od 20 posto u drugom kvartalu 2020. u poređenju s prethodnom godinom.

Vlade su odgovorile neviđenom podrškom, primjenjujući procijenjenih 13,62 biliona eura (16 biliona dolara) mjera stimulacije, dok su centralne banke smanjile kamatne stope, proširile kupovinu imovine i uvele hitne kreditne aranžmane.

Javni dug je porastao, dostigavši ​​u prosjeku 128,9 posto BDP-a u zemljama OECD-a u 2020. godini. Dok su se nivoi duga smanjili nakon pandemije, Međunarodni monetarni fond (MMF) predviđa da će globalni državni dug dostići 100 posto BDP-a do 2029. godine.

Veliki inflacijski talas (2021-2023.)

Kako su se ekonomije ponovo otvarale, uska grla u ponudi i nagomilana potražnja potrošača podigli su inflaciju na višedecenijske maksimume. Lanci snabdijevanja su bili blokirani, fabrike su bilježile nedostatak čipova, a luke su bile zakrčene kontejnerima.

Početak rata između Rusije i Ukrajine 2022. godine dodatno je poremetio tržišta hrane i energije, što je dovelo do naglog rasta cijena. Globalna inflacija je dostigla oko osam posto u 2022. godini, prema podacima Svjetske banke.

Cijene prirodnog gasa u Evropi su porasle za više od 300 posto u augustu 2022. godine usred straha od poremećaja u snabdijevanju u Rusiji i niskih nivoa skladištenja.

U SAD-u je inflacija dostigla vrhunac od 9,1 posto u junu 2022. godine, što je najviši nivo u četiri decenije.

Centralne banke su odgovorile najbržim tempom povećanja kamatnih stopa od 1980-ih. Američke Federalne rezerve su podigle referentnu kamatnu stopu sa skoro nule na 5,5 posto za oko 18 mjeseci.

Tržišta kapitala su se prilagodila, troškovi zaduživanja su porasli, a ranjivosti su se pojavile u sektorima koji se oslanjaju na jeftino finansiranje. Nakon decenije niskih kamatnih stopa, zaduživanje je postalo skuplje, investicije su se usporile, a neka nacionalna tržišta nekretnina su opala.

2025: Strahovi u globalnoj trgovini i povratak protekcionizma

U 2025. godini, globalna tržišta su se suočila s obnovljenom trgovinskom neizvjesnošću, jer je američki predsjednik Donald Trump insistirao na znatnom povećanju tarifa za glavne trgovinske partnere.

Ti potezi izazvali su oštre rasprodaje na tržištu, a Wall Street je klizio prema "medvjeđem tržištu jer su investitori reagirali na strahove od poremećenih lanaca snabdijevanja i većih troškova izvoza".

U prognozi iz aprila, Svjetska trgovinska organizacija (WTO) upozorila je da bi se globalna trgovina, za koju se ranije očekivalo da će se proširiti, umjesto toga mogla smanjiti za 0,2 posto u 2025. godini, s rizicima pada do 1,5 posto.

Sjeverna Amerika suočila se s najsumornijim prognozama, s projekcijama izvoza da će pasti za 12,6 posto, a uvoza za 9,6 posto u okviru tarifnog režima.

Međutim, do oktobra WTO je revidirao prognozu za 2025. godinu na 2,4 posto, navodeći jače od očekivanih rezultate u prvoj polovini godine i porast trgovine povezane s umjetnom inteligencijom.

Finansijska tržišta su se oporavila, a glavni svjetski berzanski indeksi dostigli su rekordne nivoe, a optimizam investitora se vratio, posebno u tehnološkom sektoru, gdje su vrijednosti naglo porasle.

Ipak, ispod obnovljenog povjerenja, oprez i dalje postoji. Dok tržišta slave još jedan uspon, mnogi investitori se osvrću na turbulentni tok proteklog četvrt vijeka, tražeći znakove onoga što bi sljedeća kriza mogla donijeti, bilo da se radi o balonu potaknutom umjetnom inteligencijom, obnovljenim trgovinskim šokovima ili posljedicama eskalacije geopolitičke nestabilnosti.