Porodica se nakon pet godina u Irskoj vratila u Mostar: Ovdje možemo izgraditi dobar život

Time su se pridružili trendu u kojem se sve više porodica nakon nekoliko godina života na Zapadu odlučuje na povratak, a njihova djeca upisuju se u škole u Bosni i Hercegovini.

Kako je u razgovoru za Fenu istakao suprug i otac Robert Raič, na povratak porodice u Mostar utjecalo je više faktora, iako je donošenje te odluke vjerovatno bilo teže nego odlazak u Irsku prije pet godina.

– Supruga Kristina i ja odredili smo rok za donošenje odluke o povratku ili ostanku prije početka školovanja naše starije kćerke, kako je ne bismo prebacivali iz jednog obrazovnog sistema u drugi, koji se razlikuju i po jeziku. Prije godinu dana rodila nam se i druga kćerka, što je sigurno „olakšalo“ donošenje odluke o povratku – rekao je Raič.

Finansijska sigurnost i bolji uslovi za odgoj djece

Naglasio je da je želja za povratkom uvijek bila prisutna, ali da su, otkako imaju djecu, njihove vlastite želje uvijek na posljednjem mjestu na listi prioriteta. Važnu ulogu u donošenju odluke imao je i finansijski faktor.

Kako je pojasnio, veliki dio porodičnog budžeta u Irskoj trošili su na najam većeg stana i vrtić, koji spadaju među najskuplje u Evropi, dok su u Mostaru nedavno uspjeli kupiti stan, za šta bi im u Irskoj trebalo mnogo više vremena.

– Naše područje je, prema našem mišljenju, sigurnije i praktičnije za odgoj djece. Porodica i prijatelji također su nam govorili da se situacija u BiH u brojnim aspektima znatno poboljšala u odnosu na raniji period. Podrška porodice i prijatelja bila je jedan od odlučujućih faktora za povratak, kao i činjenica da je naša starija kćerka bila tužna svaki put kada bismo se nakon godišnjeg odmora vraćali u Dublin – dodao je Robert.

Nakon povratka bilo je potrebno određeno vrijeme za prilagođavanje, posebno za stariju kćerku zbog prelaska u drugo govorno područje. Ipak, kako je istakao Raič, ona se veoma brzo prilagodila jer govori dva jezika.

Supruga Kristina tek počinje potragu za poslom, s obzirom na to da je mlađa kćerka napunila godinu dana te će krenuti u jaslice. Raič je pritom izrazio uvjerenje da će organizacija porodičnih obaveza biti jednostavnija nego što je bila u Irskoj.

Budući da njegov poslodavac ne dopušta rad na daljinu tokom cijelog radnog vremena, Robert će još kratko ostati raditi u Dublinu, gdje već tri godine radi kao analitičar podataka. Taj period iskoristit će za završetak renoviranja i opremanja stana u Mostaru, a istovremeno traži i odgovarajući posao u Hercegovini.

Upoređujući život u Irskoj i BiH, Raič ističe da je život u BiH za njih sigurniji zbog blizine porodice i prijatelja, riješenog stambenog pitanja, niže stope kriminala te općenito društva koje je uvijek spremno pomoći.

– Djeca su veoma sretna u Mostaru. Starijoj kćerki sviđaju se i vrtić i škola, ide na treninge i ima mnogo više mogućnosti za druženje s djecom u slobodno vrijeme nego što je to bio slučaj u Irskoj, gdje se druženje uglavnom svodilo na vrtić i rođendane – pojasnio je.

Užurban život i skupa svakodnevica

S druge strane, porodici Raič neće nedostajati irska klima i hrana, ali ni općenito užurban način života i izražen materijalizam.

– Neke stvari koje smo u BiH smatrali nevažnim počeli smo mnogo više cijeniti, kao što su lakše planiranje druženja, sunce, kafa, more, rijeke, bazeni, planine... Također, neće nam nedostajati gubljenje vremena u prevozu niti užurban način života. Isto tako, nikada nam se nije sviđao materijalizam koji tamo prevladava. Sve se nekako mjeri novcem i dobiti, sentimentalnosti gotovo da nema, što kod nas nije slučaj – rekao je.

Ipak, postoje i stvari koje će im nedostajati, poput osjećaja privatnosti koji su imali u Irskoj. Prema njegovim riječima, nedostajat će im i praktičnost putovanja jer se aerodrom u Dublinu nalazi prilično blizu centra grada u kojem su živjeli, što im je omogućavalo da posjećuju brojna mjesta po pristupačnim cijenama avionskih karata.

Porodica Raič ima i spisak stvari koje bi željela da BiH preuzme iz irskog sistema.

– To su prije svega funkcionalnija administracija i mnogo manje nepotrebne birokratije. U Irskoj smo većinu obaveza uspjeli završiti putem interneta. Dodao bih i bolje poslovne mogućnosti, veće poštovanje poslodavaca prema radnicima, veću transparentnost institucija te činjenicu da se gotovo sve plaća karticom – poručio je Raič.

Irce su doživjeli kao susretljive, društvene i komunikativne ljude, ali jedna od stvari koja im sigurno neće nedostajati jeste veliki broj beskućnika na ulicama Dublina.

– To je poražavajuća slika za jednu od najbogatijih evropskih država i posljedica ozbiljne stambene krize – kazao je.

Porodicama koje razmišljaju o promjeni sredine Raič bi poručio da dobro razmotre sve mogućnosti i procijene šta je najbolje za njihovu djecu. Smatra da svaku porodičnu situaciju treba posmatrati zasebno jer ne postoji univerzalno rješenje koje bi odgovaralo svima, ali vjeruje da se uz dobar plan i volju sve može ostvariti.

– Ne treba idealizirati život u BiH niti zatvarati oči pred problemima, ali ne treba ni potcjenjivati mogućnost da se ovdje može izgraditi dobar život – smatra Robert, koji vjeruje da nijedan odlazak niti povratak ne treba smatrati neuspjehom jer svaki donosi veliko i korisno iskustvo koje treba biti temelj za budućnost.