U trenutku kada sav fokus u tehnološkom svijetu usmjerava pažnju ka onome što slijedi u vještačkoj inteligenciji (AI) — gdje se traže zemlje s ogromnim resursima računarske snage, pogodnim uslovima za podatkovne centre i prekookeanskim modelima rasta — Indija neuobičajno postaje centralna figura.
Iako ne pretenduje da uskoro bude čip-supervelesila, veličina njenog digitalnog tržišta i brzina usvajanja novih usluga čine je privlačnim poljem za eksperimentisanje i primjenu AI-modela.
Dok svijet ulaže u čipove, Indija ulaže u ljude
Šta Indiju čini jedinstvenom? Prije svega, nekoliko velikih AI igrača već je napravilo strateške poteze: jedan je od njih ponudio svoj „premium“ plan besplatno korisnicima u Indiji na godinu dana, drugi je udružio svoje modele sa velikim telekom operaterom koji ima stotine miliona pretplatnika. Time se Indija, ne kao tvorac silnih algoritama, već kao korisnik i eksperimentalni poligon, pozicionira kao prostor gdje se AI na velikoj skali već primjenjuje. Ovo nije samo test-okruženje — već tržište.
Uz to, indijska vlada procjenjuje da bi masovna primjena AI-alati mogla da utrostruči produktivnost velikog dela neformalnog sektora do 2035. godine — s pretpostavkama koje idu od povećanja proizvodnje do dodatnih stotina milijardi dolara u bruto domaćem proizvodu, prenosi PC Press. Iako su procene ambiciozne i mnogi upozoravaju da se oslanjaju na optimistične scenarije, činjenica ostaje: Indija ima ogromne ljudske resurse, mobilnu penetraciju i jezičku raznovrsnost, što je čini izuzetnim terenom za prilagođene AI-servise.
Međutim, uspjeh nije bez izazova. Šta znači kada zemlja ni ne proizvodi čipove najnovije generacije, kada joj je skupa energija i kada su infrastrukturne prepreke realne? Odgovor je da u ovom slučaju „siguran ulog“ ne znači neizazovno — već uloga velikog broja korisnika koji će veći dio svog digitalnog života prebaciti na AI-podršku, i koji će omogućiti brži razvoj i validaciju modela. Drugim riječima, Indija može biti najbolji potrošački teren — ne za kreiranje, već za ekstremnu primjenu.
Za kompanije koje ulažu u AI ovo znači sljedeće: umesto da čekaju savršeno vreme da proizvedu sve komponente, mogu da skoče direktno u epitet „veliko tržište“, steknu korisničko razumijevanje, testiraju modele u realnim uslovima i kasnije skaluju globalno. I dok mnoge razvijene ekonomije i dalje pronalaze „parčad problema“ u regulativi, infrastrukturi i političkoj kontroli — u Indiji je “volja za eksperimentom” vidljiva i aktivna.
Za korisnike je ovo zanimljiva prilika — jer se tehnologija koja bi možda bila skupa ili ograničena dostati ranije nego što ste očekivali. Ali nije to “besplatni čipovi” ili “instant robotika” — već mogućnost da budete dio promjena u tehnologiji koja će oblikovati sljedeću deceniju. Ako sve krene po planu, mogli biste da vidite da je Indija, nesklona luksuzu čip-ratova, već strateški korak ispred onih koji čekaju da sve bude savršeno.
Emir Prcić predavao o austrijskom sistemu javnih nabavki delegaciji BiH
