Kineski naučnici razvili generator od stabljika lotosa: Može napajati i mobilni telefon
Kineski naučnici razvili su neobičan generator električne energije koji kombinuje stabljike lotosa i bakterije.
U laboratorijskim ispitivanjima uređaj je uspio proizvoditi električnu energiju stabilno duže od 30 dana, što bi u budućnosti moglo otvoriti mogućnosti za napajanje manjih elektronskih uređaja na lokacijama bez pristupa električnoj mreži.
Princip funkcionisanja zasniva se na povezivanju više jedinica. Tri uređaja spojena u niz mogu pokrenuti džepni kalkulator, dok je za napajanje mobilnog telefona korištena mreža od 256 jedinica, uz dodatak pretvarača napona.
Rezultati istraživanja objavljeni su u naučnom časopisu Device, koji izdaje Cell Press, a o ovom tehnološkom rješenju izvijestio je portal Interesting Engineering.
Za izradu generatora istraživači su koristili stabljike lotosa koje su tokom 24 sata bile izložene kulturi bakterije Geobacter sulfurreducens. Nakon toga su osušene postupkom zamrzavanja, a na oba kraja stabljike postavljene su elektrode izrađene od titanijske mrežice.
Kako nastaje električna energija?
Unutrašnjost stabljike lotosa sadrži prirodne kanale kroz koje se voda kreće zahvaljujući kapilarnom efektu. Isparavanje vode na gornjem dijelu održava njen kontinuirani protok, pri čemu dolazi do kretanja i razdvajanja jona.
Bakterijski biofilm doprinosi odvajanju električnih naboja, zbog čega se pozitivni joni nakupljaju u blizini gornje elektrode. Na taj način nastaje razlika električnog potencijala koja omogućava proizvodnju struje niskog napona.
Ova tehnologija pripada grupi hidrovoltaičnih generatora, koji električnu energiju stvaraju koristeći kretanje vode kroz određene materijale.
S obzirom na to da pojedinačni generator proizvodi relativno mali napon, istraživači su ih povezivali u veće sisteme. Tako su tri jedinice bile dovoljne za rad džepnog kalkulatora, dok je šest moglo napajati malu lampu i elektronski ekran. Za pokretanje mobilnog telefona korištena je mreža od 16 puta 16 generatora, odnosno ukupno 256 jedinica, uz pretvarač napona.
Potencijalnu primjenu ove tehnologije istraživači vide prvenstveno u senzorskim mrežama i sistemima za praćenje okoliša. Takvi uređaji mogli bi biti korisni na udaljenim lokacijama, poput područja uz rijeke, jezera i močvare, gdje pristup električnoj mreži nije uvijek moguć.
Ipak, riječ je o laboratorijskom prototipu koji još ima niz ograničenja. Prirodne stabljike lotosa razlikuju se po debljini, poroznosti i gustini, zbog čega je teško osigurati jednake performanse svih jedinica u industrijskoj proizvodnji.
Dodatni izazov predstavlja uzgoj stabilnog bakterijskog biofilma unutar biljnog tkiva, što komplikuje i poskupljuje proces izrade. Zbog toga istraživači planiraju razviti sintetičke materijale s pravilno raspoređenim kanalima, koji bi omogućili jednostavniju i ujednačeniju proizvodnju.