Njemačka mijenja kurs prema Kini: Hoće li joj se zatvoriti vrata evropskog tržišta?

Njemačka i druge evropske kompanije suočavaju se s ograničenim pristupom kineskom tržištu, dok se u Evropi takmiče s kineskim proizvođačima koji imaju korist od državnih subvencija. Istovremeno, kineske firme tehnološki sustižu, a u pojedinim oblastima i nadmašuju njemačke konkurente.

Njemački kancelar Friedrich Merz i francuski predsjednik Emmanuel Macron prošle sedmice zatražili su od predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen uvođenje novog instrumenta kojim bi se državama koje narušavaju tržišne uslove mogao ograničiti pristup tržištu EU.

Prijedlog se u Briselu naziva „kill switch“, odnosno mehanizam za isključivanje s tržišta. Kina je upozorila da bi Evropa snosila posljedice ako ga usvoji.

Kineska konkurencija pritišće njemačku industriju

Promjenu njemačkog stava potaknuli su i sve lošiji rezultati izvoza. Prema podacima za prvu polovinu 2026. godine, Kina je pala s drugog na deveto mjesto među njemačkim izvoznim tržištima.

Posebno je pogođena automobilska industrija. Njemački izvoz automobila u Kinu pao je za 66 posto između 2022. i 2025. godine, prema podacima konsultantske kuće Rhodium Group. Njemački proizvođači istovremeno gube tržišni udio zbog sve snažnije konkurencije kineskih proizvođača električnih vozila.

Pritisak se osjeti i na domaćem tržištu. U prvih sedam mjeseci ove godine uvoz novih automobila iz Kine u Njemačku porastao je za 121 posto, a vozila proizvedena u Kini činila su gotovo 14 posto ukupnog uvoza automobila.

Istraživač berlinskog instituta Mercator za kineske studije Andreas Mišer ocjenjuje da je pritisak njemačkog automobilskog lobija bio presudan za promjenu pristupa prema Pekingu. Posljedice konkurencije već se ogledaju u otpuštanjima i zatvaranju fabrika u Njemačkoj.

Problemi nisu ograničeni na automobile. Njemačka mašinska i hemijska industrija također se suočavaju s kineskim konkurentima koji imaju niže troškove proizvodnje i državnu podršku.

„Trenutno nas nepoštenim mjerama deindustrijalizuju i većina kompanija više nije spremna da to prihvati“, izjavio je Oliver Rihtberg iz Udruženja njemačke mašinske industrije.

Prema podacima Eurostata, deficit Evropske unije u robnoj razmjeni s Kinom prošle godine iznosio je oko 360 milijardi eura, odnosno približno milijardu eura dnevno. U prvoj polovini 2026. dodatno je povećan.

Berlin strahuje od kineske odmazde

Uprkos rastućem pritisku da zaštiti svoju industriju, Njemačka se i dalje suočava s rizikom od kineskih protivmjera. Berlin posebno zabrinjava mogućnost da Peking ograniči izvoz rijetkih zemnih metala i magneta koji se od njih proizvode.

Ti materijali ključni su za proizvodnju automobila, vjetroelektrana, solarnih panela i vojne opreme, a Kina ima dominantnu ulogu u njihovoj preradi i snabdijevanju svjetskog tržišta.

Zbog toga bi novi evropski instrument mogao poslužiti kao sredstvo odvraćanja u slučaju da Kina ograniči izvoz tih sirovina. O prijedlogu bi lideri EU trebali razgovarati na predstojećem samitu.

Brisel istovremeno razmatra i ograničavanje broja hibridnih automobila koje Kina može izvoziti u EU. Tokom prošlosedmičnih trgovinskih razgovora dvije strane postigle su načelno razumijevanje koje bi moglo smanjiti kineski izvoz hibridnih vozila u Evropu za više od polovine.

EU pokušava zaštititi evropsku proizvodnju

Evropska komisija razmatra i zakon o ubrzanju industrijskog razvoja, predložen u martu, kojim bi se podstakla ulaganja u evropsku proizvodnju. Kompanije sa sjedištem u EU dobile bi prednost u javnim nabavkama i pri dodjeli subvencija.

Prijedlog predviđa i uslove za strana ulaganja u ključne sektore, uključujući zadržavanje većinske kontrole evropskih partnera. Kina takav pristup smatra diskriminatornim, dok evropska automobilska industrija upozorava da predložene mjere možda neće biti dovoljne da nadoknade cjenovnu prednost kineskih konkurenata.

Evropska unija, prema analizi instituta Mercator, za Kinu predstavlja važnije izvozno tržište od Sjedinjenih Američkih Država. U prvoj polovini godine kineski izvoz u EU iznosio je 254 milijarde dolara, dok je izvoz u SAD dostigao 172 milijarde dolara.

Takav odnos mogao bi ojačati pregovaračku poziciju Brisela. Ipak, evropski lideri moraju pronaći ravnotežu između zaštite domaće industrije i izbjegavanja otvorenog trgovinskog sukoba s Kinom.

„EU ima više pregovaračke moći nego što ponekad misli“, zaključio je Mišer.