Izrael u ratu postao najbrže rastuća ekonomija razvijenog svijeta

Prema posljednjim procjenama Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), izraelska ekonomija ove će godine rasti po stopi od 3,5 posto.

Ista ta institucija predviđa rast od 2,3 odsto za SAD i tek 1,3 posto za Evropsku uniju. To znači da će Izrael prema tempu rasta ove godine nadmašiti sve članice G7. Goldman Sachs još je optimističniji: njegova je prognoza da će izraelski BDP ove godine porasti za 5,7 odsto. Banka Izraela, koja je početkom aprila snizila sopstvenu projekciju za 1,4 procentna poena, i dalje predviđa rast, i to od i te kako solidnih 3,8 posto, uz napomenu guvernera Amira Yarona da bi rast sljedeće godine mogao biti i veći i dostići stopu od 5,5 posto.

Narudžbenice samo stižu

Tržišta kapitala reaguju već sada. Indeks 35 najboljih izraelskih kompanija skočio je za oko 20 posto od početka godine, što je samo nastavak prošlogodišnjeg trenda kada je rast iznosio vrtoglavih 51,6 posto. Poređenja radi, sva tri glavna američka indeksa daleko zaostaju za tim tempom. Treba dodati i to da je indeks TA-125, koji obuhvata mnogo više listiranih kompanija, ove godine porastao za 17 odsto.

Izraelska valuta jača u odnosu na dolar, a cijena bi uskoro mogla preći tri šekela za dolar. I to nije sve: izraelski dug prema BDP-u drži se na 69,8 posto, što je daleko ispod prosjeka G7 od 123,7 posto. Nezaposlenost iznosi 3,2 posto, što je manje od američke stope od 4,3 posto i znatno ispod stope eurozone od 6,2 posto.

„Kako?”, logično je zapitati se – i evo odgovora koji redom ponavljaju svi ekonomski i drugi analitičari: pojačan izvoz odbrambene opreme s visokom dodatom vrijednošću. Izrael najviše izvozi ono što je svijetu 2026. najpotrebnije: bezbjednost i inteligenciju. Nova generacija laserskih presretača, Željezna zraka (Iron Beam), izvozni je hit. Osim tog revolucionarnog protivvazdušnog odbrambenog sistema na bazi usmjerene laserske energije, dobro se prodaju i drugi tehnološki napredni sistemi protivvazdušne odbrane, po uzoru na Željeznu kupolu i Davidovu praćku, prenosi Bankar me.

Izraelski dronovi, sistemi dugog dometa i mnoga druga tehnološki napredna oprema s dvojnom upotrebom izvoze se u ogromnim količinama. I sve to sada dolazi s najvrednijim sertifikatom – iskustvom u pravom pravcatom ratu. Naravno da narudžbenice ne prestaju da stižu. Rat s Iranom, umjesto da preplaši investitore, poslužio je kao brutalno efikasan marketinški poligon za izraelsku odbrambenu tehnologiju.

Pad standarda

Da Izrael, uprkos ratu, nije izgubio investicionu privlačnost, bilo je jasno i prošle godine. Google je najavio preuzimanje kompanije Wiz, s akumuliranim znanjem u sajber bezbjednosti, za 32 milijarde dolara, a Palo Alto Networks kupovinu CyberArka iz istog sektora za 25 milijardi dolara. Oba posla formalno su zaključena u martu ove godine.

Zajedno, to su dvije najveće strane investicije u izraelskoj istoriji, ali treba reći da su i drugi izraelski startupovi prikupili značajne investicije. Njihovoj tehnološkoj sceni nisu toliko naštetile ni stalne mobilizacije. Naime, mnoge izraelske kompanije svoje razvojne centre (R&D) prebacile su širom svijeta, posebno u Lisabon, Berlin i Toronto, ali je mozak operacija ipak zadržan u Tel Avivu.

I tu dolazimo do problematičnog dijela. Možda tehnološka scena ne osjeća problem nedostatka radne snage zbog mobilizacije, ali sve ostale industrije to i te kako muči. Ni pozitivni demografski trendovi ne umanjuju nedostatak palestinske radne snage, koji se najviše osjeća u građevinarstvu i poljoprivredi, premda su Palestinci zamijenjeni skupljom radnom snagom iz Azije.

Uz sve to, znatan priliv dolara ojačao je šekel, što je prag koji izraelski proizvođači i izvoznici nazivaju smrtonosnim. Za tradicionalnu industriju, koja ne uživa u maržama softverskih kompanija, prejaka valuta i te kako znači gubitak konkurentnosti. O tome se sada sve glasnije govori. I turistički sektor je podbacio, bezbjednosni rizici su previsoki.

Osim toga, Izrael je po cijenama prestigao skandinavske zemlje i postao najskuplje mjesto za život u razvijenom svijetu. Istraživanje Aaronovog instituta sa Univerziteta Reichman utvrdilo je da je korpa roba i usluga prosječnog domaćinstva u toj zemlji 2026. skuplja čak 21 posto od korpe u najbogatijim evropskim zemljama – Austriji, Finskoj, Danskoj, Holandiji i Švedskoj. U poređenju sa zemljama koje Izraelci rado posjećuju, poput Grčke, Kipra, Italije i Španije, Izrael je nevjerovatnih 68 posto skuplji. Stanovanje je skuplje 85 odsto, hrana 27 odsto. Studija procjenjuje da se realni životni standard snizio za 14 posto, što počinje da utiče na tihu emigraciju čak i onih stručnjaka koji su ostali u zemlji tokom najtežih ratnih dana.

Nagrižena socijalna država

Poseban izazov za izraelsku vladu ove godine je balansiranje unutar strogo definisane ratne ekonomije. Iako je javni dug na papiru znatno povoljniji od prosjeka zemalja G7, za izraelske prilike ti brojevi su alarmantni i historijski visoki, tim prije što su i kamate sada skuplje, upravo zbog rata s Iranom.

Prioriteti su zbog ratne ekonomije drastično resetovani: vojni budžet guta između šest i osam odsto izraelskog BDP-a, što je dvostruko više od pretkriznih nivoa. Taj ogromni bezbjednosni trošak nije samo pasivna stavka; resursi se crpe iz civilnog sektora, što samo znači da održavanje statusa vojne supersile u 2026. direktno počinje da nagriza temelje socijalne države na kojima počiva izraelsko društvo.