Benzin skuplji od četiri dolara: Amerikanci sve zabrinutiji zbog troškova

Također je među najjeftinijima u odnosu na plate među velikim svjetskim ekonomijama. Međutim, relativno niža cijena nadoknađena je mnogo većom potrošnjom Amerikanaca.

Cijene goriva u SAD-u premašile su psihološki važnu granicu od četiri dolara u svih 50 saveznih država, dok posljedice rata u Iranu i dalje utiču na tržište.

SAD su možda jedina zemlja u kojoj su promjene cijena goriva svakodnevna vijest. Praćenje cijena na benzinskim pumpama gotovo je nacionalna opsesija, često i s političkom dimenzijom.

Procjenjuje se da je tokom ovogodišnjeg Dana sjećanja i produženog vikenda rekordnih 39 miliona Amerikanaca krenulo na put, a RT International analizira zašto su cijene goriva toliko važne u Americi.

Zemlja izgrađena za automobile

Amerikanci mnogo voze jer su na to primorani. Izvan nekoliko velikih urbanih centara, javni prevoz često gotovo da ne postoji. Takav sistem razvijan je planski još decenijama unazad.

Poslijeratni period bio je vrijeme snažnog ekonomskog rasta SAD-a, a način izgradnje infrastrukture imao je ključnu ulogu. Dominantan model postala su predgrađa male gustine naseljenosti povezana autoputevima. Posao, trgovina i zabava udaljeni su jedni od drugih, što je povećalo potrebu za vožnjom.

Ključnu ulogu imao je Međudržavni sistem autoputeva izgrađen pedesetih godina prošlog stoljeća. Pokrenut Zakonom o federalnoj pomoći za autoputeve iz 1956. godine, omogućio je izgradnju više od 41.000 milja puteva, najvećeg projekta javne infrastrukture u američkoj historiji. Zakon su snažno podržavali vodeći američki proizvođači automobila.

Nova mreža autoputeva omogućila je brzo putovanje širom zemlje, ali je dodatno podstakla širenje naselja: ako svuda možete automobilom, ne morate živjeti blizu radnog mjesta ili centra grada. Život američke srednje klase postao je usko povezan s predgrađima, a zavisnost od jeftinog benzina postala je simbol mobilnosti i životnog standarda.

Brojke

Benzin u SAD-u znatno je jeftiniji nego u Evropi, gdje su porezi visoki. Također je među najpristupačnijima u odnosu na plate. Ipak, Amerikanci troše mnogo više goriva. Prosječan američki vozač godišnje potroši gotovo 575 galona benzina, što je skoro tri puta više od prosječnog njemačkog vozača.

Kada je benzin koštao tri dolara po galonu – približno prosječna cijena prije rata u Iranu – godišnji trošak goriva iznosio je oko 1.725 dolara, odnosno 144 dolara mjesečno. Sa sadašnjom prosječnom cijenom od 4,56 dolara po galonu, trošak raste na 2.622 dolara godišnje ili 219 dolara mjesečno.

Razlika između te dvije cijene iznosi oko 900 dolara godišnje po vozaču, što predstavlja ozbiljan finansijski udar. Većina američkih domaćinstava ima dva vozača, pa su ukupni troškovi goriva još veći.

Veliki svjetleći cjenovnici

Ipak, same brojke ne objašnjavaju sve. Jedna od specifičnosti Amerike jeste da su cijene benzina javno prikazane gotovo svuda. Vozači svakodnevno prolaze pored velikih osvijetljenih tabli s cijenama goriva. Često je najveći dio reklame upravo cijena, a ne naziv kompanije.

Cijene goriva među rijetkim su cijenama koje građani vide u realnom vremenu svakog dana. Cijena hrane ili drugih proizvoda može rasti, ali građani ne prolaze pored ogromnih tabli koje svakodnevno prikazuju cijenu jaja ili hljeba.

Cijene benzina prikazuju se i dalje u desetinkama centa. Tako će benzinska pumpa prikazati 3,499 dolara umjesto 3,50 dolara. Ta praksa potiče još s početka 20. stoljeća i zadržala se do danas.

Stalna vidljivost cijena daje benzinu poseban značaj koji malo koji drugi trošak ima. Stanarina, zdravstveno osiguranje ili hrana poskupljuju, ali nisu svakodnevno toliko vidljivi kao gorivo.

Benzin je tako postao svojevrsni pokazatelj ekonomskog raspoloženja građana.

Politika i cijene goriva

Nijedna priča o cijenama goriva u Americi ne može se odvojiti od politike. Ključni trenutak bili su naftni šokovi sedamdesetih godina prošlog stoljeća, uzrokovani krizama na Bliskom istoku.

Arapski naftni embargo 1973. i iranska revolucija 1979. doveli su do nestašica goriva u SAD-u. Tada su čak postojala pravila prema kojima su vozači mogli kupovati gorivo samo određenim danima, zavisno od registarskih oznaka.

Ti događaji ostavili su trajnu zabrinutost u američkoj politici kada je riječ o energentima. Sjećanja na duge redove na pumpama i danas se često koriste u političkim debatama.

Jimmy Carter često se pamti kao predsjednik perioda “benzinske krize”, iako su glavni uzroci bili vanjski i strukturalni. Kasnije su i George W. Bush, Barack Obama i Joe Biden tokom svojih mandata imali periode visokih cijena goriva.

Taj trend sada bi mogao predstavljati problem i za Donalda Trumpa. Nova anketa Fox Newsa pokazuje da 58 posto ispitanika troškove života smatra glavnom ekonomskom brigom, u odnosu na 50 posto u februaru. Rast cijena goriva dodatno povećava zabrinutost građana.

S obzirom na to da Trumpov rejting već bilježi pad, visoke cijene goriva mogle bi predstavljati izazov za predsjednika i Republikansku stranku pred predstojeće izbore na sredini mandata.