Da li G7 ima smisla bez Kine? Globalna sila koja mijenja pravila igre

To i nije iznenađenje. Zamisliti kineskog revolucionarnog lidera Mao Zedonga kako sjedi za istim stolom s američkim predsjednikom Geraldom Fordom i drugim liderima tada je bilo nezamislivo.

Kina je u to vrijeme bila u previranjima i daleko od toga da postane ekonomski gigant kakav je danas. Mao je također pomogao porazu francuskih i američkih snaga u Vijetnamu, vojno podržavajući komuniste Ho Ši Mina koji su preuzeli vlast. Zato bi Mao bio potpuni autsajder da je prisustvovao prvom Rambouillet samitu šest država, koji je kasnije prerastao u G7 kada se Kanada pridružila godinu dana kasnije.

Međutim, dok se američki predsjednik Donald Trump i njegove kolege iz G7 ponovo okupljaju u Francuskoj od ponedjeljka, isključenost Kine iz ovog neformalnog kluba sve više djeluje neobično, s obzirom na njen ogroman utjecaj na svjetsku ekonomiju i globalna kretanja.

Jednostavno pitanje se nameće: Bez Kine, ima li G7 smisla?

Kina bi po ekonomiji sigurno bila član

Ako se posmatra isključivo ekonomski uspjeh, Kina bi već odavno bila dio ovog kluba.

Njena ekonomija, koja je naglo rasla decenijama nakon smrti Mao Zedonga 1976. godine, danas nadmašuje ekonomije G7 zemalja poput Njemačke, Japana, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Italije i Kanade — ostavljajući samo Sjedinjene Američke Države ispred sebe.

Po ovom kriteriju, G7 bez Kine je poput Svjetskog prvenstva u nogometu bez Brazila, petostrukog prvaka.

Od toga da je 1975. godine bila “mali, bezazleni panda medvjed”, Kina je, prema riječima stručnjaka Johna Kirtona sa Univerziteta u Torontu, postala “veliki globalni zmaj”.

“Mnogo ljudi s pravom postavlja pitanje: Bi li G7 i globalna zajednica bili u boljem položaju ako bi Kina postala članica G7? Mogući odgovor je ‘da’”, kaže Kirton.

Ali, G7 je klub demokratija

Prije godinu dana, Trump je razmatrao mogućnost širenja kluba i na Kinu, rekavši da “nije loša ideja” kada su ga novinari pitali o tome.

Međutim, nepisano pravilo G7 uvijek je bilo da je to klub samo za demokratije.

“Mi smo odgovorni za vlade otvorenog i demokratskog društva, posvećenog individualnoj slobodi i društvenom napretku”, naveli su osnivački lideri u Rambouilletu 1975. godine.

Kina tada, tokom Maoove vladavine obilježene velikim brojem žrtava kroz glad i političke turbulencije, ne bi ispunila te kriterije.

Ni danas, pod predsjednikom Xi Jinpingom, Kina ne ispunjava te standarde. Prema brojnim mjerenjima, uključujući Freedom in the World, World Press Freedom Index i ekonomske slobode, Kina značajno zaostaje za G7 zemljama kada su u pitanju građanske slobode.

Kina kao centralna tema G7

Utjecaj Kine se odražava na sve G7 zemlje u brojnim oblastima.

Ona izvozi daleko više nego što uvozi, a 2025. godine je zabilježila rekordni trgovinski suficit od gotovo 1,2 biliona dolara, što stvara tenzije sa industrijskim silama.

Kontroliše i ključne sirovine poput rijetkih minerala, dok njeni tehnološki napreci i rastuća vojna moć izazivaju zabrinutost rivala.

Također je najveći svjetski emiter gasova koji doprinose klimatskim promjenama.

Sve to znači da će Kina biti “slon u prostoriji” na samitu koji se održava od ponedjeljka do srijede u alpskom gradu Evian-les-Bains.

Kao domaćin, francuski predsjednik Emmanuel Macron posvetio je dio samita razgovorima o balansiranju trgovine s Kinom, usred zabrinutosti da bi rast kineskog izvoza mogao ugroziti industrije G7 zemalja.

Iako su odnosi među liderima G7 povremeno napeti, Kina bi mogla biti tema oko koje se ipak mogu složiti, kaže stručnjak Cédric Dupont sa Instituta za međunarodne studije u Ženevi.

“U nečemu se slažu: Kina je problem”, kaže on.

Peking posmatra s oprezom

Vlada Komunističke partije Kine ranije je kritikovala G7 zbog isključivosti, nazivajući ga reliktom Hladnog rata.

Uoči samita, kinesko Ministarstvo vanjskih poslova poručilo je da bi G7 “trebao služiti kao katalizator solidarnosti i saradnje, a ne kao pojačivač podjela i konfrontacija”.

Analitičar Wang Zichen iz Pekinga navodi da Kina G7 vidi kao produžetak zapadne, američki vođene moći, gdje se često tretira kao prijetnja.

Ipak, Kina ne može ignorisati ovaj klub.

“Kina prepoznaje da G7 i dalje predstavlja ogromnu koncentraciju ekonomske, tehnološke, vojne i finansijske moći”, kaže Wang.

Kina kao prijetnja jedinstvu G7

Analitičari smatraju da bi ulazak Kine u G7 mogao narušiti jedinstvo grupe, jer njen politički sistem i stavovi o Rusiji, Iranu i drugim pitanjima nisu usklađeni s demokratijama G7.

“Uključivanje Kine bilo bi poput trojanskog konja”, kaže Kirton. Prisustvo kineskog lidera moglo bi dovesti do toga da pojedine članice G7 traže posebne ekonomske i strateške ustupke.

Chris Alden sa London School of Economics također smatra da bi takav potez otežao funkcionisanje G7.

Ruski primjer kao upozorenje

Posljednje proširenje G7 dogodilo se 1998. godine kada je Rusija primljena u članstvo.

Međutim, 2014. godine, nakon što je predsjednik Vladimir Putin anektirao Krim, Rusija je izbačena iz kruga, što je bio uvod u rat koji traje od 2022. godine.

Trump je ranije izjavio da je isključivanje Rusije bila “velika greška”.

Ipak, Kirton smatra da je to iskustvo učvrstilo stav da G7 ostane klub isključivo demokratskih zemalja, bez rizika uključivanja autoritarnih sila kao punopravnih članica, piše AP.