Sirova nafta stiže, ali rafinerije ne mogu pratiti potražnju: Gorivo ponovo poskupljuje

Globalna prerada nafte i dalje je znatno ispod nivoa prije rata, dok su ruska zabrana izvoza dizela i oštećenja rafinerija na Bliskom istoku dodatno produbili krizu.

Najveći poremećaj u globalnom snabdijevanju naftom bio je jedan od glavnih ekonomskih rizika od početka rata s Iranom. Međutim, čak i dok se dio sirove nafte ponovo transportuje kroz Hormuški moreuz, svjetsko tržište suočava se s možda još složenijim izazovom – nedostatkom kapaciteta za preradu nafte u gorivo.

Cijena nafte Brent dostigla je u utorak 84,73 dolara po barelu, nakon novih sukoba između SAD-a i Irana i blokade iranskih luka. Prije izbijanja rata kroz Ormuski moreuz prolazilo je oko 20 posto globalne trgovine naftom.

Međutim, visoka cijena sirove nafte samo je jedan dio problema.

Stotine miliona barela koje su posljednjih sedmica izašle iz Perzijskog zaljeva povećale su količine nafte dostupne na tržištu. Ipak, sirova nafta sama po sebi nije gorivo koje mogu koristiti automobili, avioni, industrija ili domaćinstva, prenosi Investitor me.

Prije korištenja mora proći kroz rafinerije, gdje se prerađuje u benzin, dizel, kerozin, lož-ulje, asfalt, plastiku i druge proizvode.

Globalna prerada manja za 8,4 miliona barela dnevno

Prema podacima JPMorgana koje prenosi CNN, svjetske rafinerije trenutno prerađuju oko 8,4 miliona barela nafte dnevno manje nego prije početka rata. To znači da se globalno proizvodi približno 10 posto manje goriva.

„Pitanje više nije da li će se bareli sirove nafte vratiti na tržište, već koliko brzo globalni rafinerijski sistem može da ih preradi“, rekla je direktorica JPMorgana za globalna tržišta roba Natasha Kaneva.

Najnoviji mjesečni izvještaj Međunarodne agencije za energiju potvrđuje da su rafinerije i dalje jedno od najvećih uskih grla energetskog tržišta. Globalna prerada u junu bila je oko šest miliona barela dnevno manja nego godinu ranije, dok su rafinerijske marže početkom jula dostigle najviši nivo u posljednje četiri godine.

Problemi su posljedica više faktora – poremećenih pomorskih ruta, napada na energetska postrojenja, zatvaranja rafinerija, smanjene prerade u Kini i ekstremno visokih temperatura koje otežavaju rad rafinerijskih sistema.

Sirove nafte ima, ali nema dovoljno kapaciteta za preradu

Protok nafte kroz Hormuški moreuz još nije vraćen na nivo prije rata. Novi vojni sukobi, američka pomorska blokada i ponovna eskalacija između Washingtona i Teherana usporili su povećanje broja tankera kroz ovu važnu pomorsku rutu.

Ipak, prema podacima kompanije Lipow Oil Associates, kroz moreuz je tokom prethodnih sedmica prošlo oko 200 miliona barela nafte, što odgovara približno 17 dana globalne potrošnje.

Proizvodnja na Bliskom istoku istovremeno se postepeno oporavlja i sada je oko četiri miliona barela dnevno veća nego u maju.

To znači da sirova nafta ponovo stiže na tržište, ali sistem za njenu preradu ne može pratiti taj tempo.

„Osnovna priča na tržištu nafte ostaje nepromijenjena: globalno postoji dovoljno nafte, pod uslovom da se ona može prevesti tamo gdje je potrebna“, rekao je Rob Tumel, portfolio menadžer kompanije Tortoise Capital.

Kina smanjila rafinerijsku proizvodnju

Dodatni problem predstavlja pad potražnje koji je zabilježen tokom najintenzivnije faze rata.

Zbog smanjene ponude i visokih cijena, kompanije i potrošači smanjili su potrošnju goriva. To je usporilo rast cijene nafte, ali je dodatno otežalo oporavak energetskog tržišta.

Kina je, prema JPMorganu, smanjila preradu za oko tri miliona barela dnevno. Peking je tokom krize povećao proizvodnju električne energije iz uglja, ubrzao korištenje električnih vozila i koristio strateške rezerve kako bi nadoknadio manjak nafte iz Perzijskog zaljeva.

Istovremeno je smanjena kineska proizvodnja i izvoz benzina i dizela prema susjednim državama, što je dodatno pogoršalo nestašice goriva u pojedinim dijelovima jugoistočne Azije.

Napadnute rafinerije na Bliskom istoku

Obnova prerade na Bliskom istoku i dalje je neizvjesna.

Regija raspolaže rafinerijskim kapacitetima od oko 11,7 miliona barela dnevno, ali je Iran tokom rata napao približno 30 rafinerija, prema procjeni JPMorgana.

Još nije poznato koliki je stvarni stepen oštećenja niti koliko će postrojenja moći brzo biti vraćeno u proizvodnju.

Čak i potpuno funkcionalne rafinerije teško mogu povećati proizvodnju ako ne postoje sigurne rute za izvoz benzina, dizela i avionskog goriva.

Nakon što su bliskoistočne države smanjile izvoz derivata, Sjedinjene Američke Države postale su glavni rezervni snabdjevač globalnog tržišta.

Američke rafinerije povećale su proizvodnju avionskog goriva za evropsko tržište i dizela za Australiju i Aziju. Međutim, time je smanjena njihova sposobnost da proizvedu dovoljno goriva za domaće tržište.

Rusija dodatno pogoršala nestašicu dizela

Poseban pritisak osjetilo je tržište dizela.

Rusija, jedan od najvećih svjetskih izvoznika dizela i mazuta, početkom jula potpuno je zabranila izvoz dizela kako bi ublažila nestašice na domaćem tržištu.

Mjera je uvedena nakon niza ukrajinskih napada dronovima na ruske rafinerije. Zabrana bi trebala trajati najmanje do 31. jula, dok se Rusija istovremeno priprema za uvoz naftnih derivata kako bi stabilizovala vlastito tržište.

Ruski izvoz dizela početkom jula pao je na oko 234.000 barela dnevno, u poređenju s prosjekom od približno 817.000 barela tokom 2025. godine. Prije novih napada Rusija je činila oko 12 posto svjetske pomorske trgovine dizelom.

JPMorgan procjenjuje da se čak petina ukupnog pada globalne rafinerijske proizvodnje može povezati s izgubljenim ruskim kapacitetima.

Terminske cijene dizela zbog toga su u samo tri sedmice porasle oko 20 posto.

Kriza neće nestati ni nakon otvaranja Hormuškog moreuza

Tržišta su mjesecima bila fokusirana na pitanje kada će se normalizovati prolazak tankera kroz Hormuški moreuz.

Sada postaje jasno da ni potpuno otvaranje ove rute ne bi automatski riješilo problem.

Sirova nafta može relativno brzo stići do skladišta i luka, ali popravka oštećenih rafinerija, ponovno pokretanje ugašenih postrojenja i prilagođavanje globalnih tokova derivata zahtijevaju mnogo više vremena.

Zbog toga bi cijene benzina, dizela i avionskog goriva mogle ostati visoke i nakon stabilizacije snabdijevanja sirovom naftom.

Svijet više nema samo problem s količinom nafte.

Problem je što nema dovoljno postrojenja koja tu naftu mogu dovoljno brzo pretvoriti u gorivo.