Odgovorio joj je samo jednom riječju: “Može.” Njena reakcija bila je brza. “Ako ti je takav stav, onda bolje da ne idemo”, napisala mu je, na što se on nasmijao, a ona uzvratila: “Ne šalim se, lol.”
Ovog maja, komičarka iz Njujorka podijelila je snimak ekrana tog razgovora na društvenoj mreži X, nekadašnjem Twitteru, prikupivši više od 11.000 lajkova i pokrenuvši lavinu komentara onih kojima kratko “može” zvuči odbojno i pasivno. Jedan korisnik se čak u šali izvinio za “nasilje koje je počinio pokušavajući ispasti kul i opušten”.
Vječna rasprava o značenju riječi “može”
Ovaj slučaj samo je posljednji u nizu rasprava o tome što zapravo znači odgovor “može” ili “naravno” (jer obje mogu biti prevod engleske riječi “sure”). Dok je jedan korisnik na Redditu tvrdio da je ta riječ “sinonim za ‘da’ i ne bi trebalo da se povezuje sa sarkazmom ili stavom”, drugi su je opisali kao “najpasivnije-agresivniju potvrdnu frazu” ili kao odobravanje “s figom u džepu”. Iako riječnička definicija riječi “može” označava potvrdu, njeno značenje u digitalnoj komunikaciji sve je samo ne jednoznačno.
Zašto “može” u porukama zvuči pasivno?
Isabel Steckel smatra da značenje uveliko zavisi od konteksta. Takav odgovor prihvatljiv joj je kada je riječ o obavezi ili zadatku, ali zvuči hladno kada nekoga pozivate na druženje.
“Za mene je poziv na druženje prilično ranjiv čin. Kad dobijem odgovor ‘može’, pomislim: ‘Ništa od toga, odustajem'”, rekla je. Dodaje da se zbog takvog odgovora osjeća kao da druga osoba zapravo nema volje za druženjem.
Problem je u tome što “može” zvuči manje entuzijastično od direktnog “da!” ili “naravno”, posebno u pisanoj komunikaciji bez tona glasa i govora tijela.
“‘Može’ zvuči pomalo neodlučno, kao da postoji zadrška. Na primjer: ‘Hoćemo u kino?’ ‘Može.’ Ali želiš li stvarno ići?”, pojašnjava Cynthia Gordon, sociolingvistica s Univerziteta Georgetown.
Dodaje da razlike u tumačenju mogu biti i generacijske.
“Mlađe generacije u dopisivanju često očekuju više entuzijazma”, kaže, napominjući i da žene češće traže takve jasne znakove oduševljenja.
Dužina poruke i uloženi trud
U nedostatku neverbalnih znakova, važnu ulogu dobija dužina poruke. Slično kao što odgovori “ok” ili samo “k” djeluju prekratko, sažetiji odgovori često sugerišu manji trud. S druge strane, cijela rečenica ili uskličnik mogu jasno pokazati interes.
Zato “može” može izazvati sumnju, dok “može, naravno” zvuči toplije, pod uslovom da to zaista mislite.
Kako izbjeći nesporazume?
Ako dobijete kratko “može”, dobro je ne protumačiti ga odmah kao nezainteresovanost.
Gordon ističe da svako svoj stil komunikacije doživljava prirodnim te da bi “trebalo biti malo velikodušniji u tumačenju poruka”. Kao primjer navodi poznati skeč komičara Keegana-Michaela Keya i Jordana Peelea, u kojem dolazi do nesporazuma jer jedan prijatelj kratke poruke tumači kao znak nezainteresovanosti, iako to nije slučaj. Tek kad se sretnu uživo, postaje jasno da su namjere bile dobre.
To pokazuje koliko ton glasa i izraz lica znače u komunikaciji. Ipak, dok do susreta ne dođe, nije loše poruku učiniti jasnijom, prenosi Investitor me.
“Ne bih bila oduševljena da nekoga pozovem na druženje i dobijem odgovor ‘Može.’ Očekivala bih više entuzijazma”, priznaje Gordon.
Dodavanje uzvičnik ili nekoliko riječi više može jasno pokazati da se doista slažete s prijedlogom. “Mislim da je ‘može!’ svjetlosnim godinama ispred običnog ‘može'”, zaključuje Steckel.
Na kraju, izbor je na vama, hoćete li poslati prijatelja u malu spiralnu nesigurnost ili potrošiti sekundu više i dodati uzvičnik.
