Branko Dokić

Razvojna šansa Srpske

image Branko Dokić

Potreba za informatičkim uslugama i stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija u cijelom svijetu, pa i u Republici Srpskoj, iz godine u godinu se povećava.

Evropskoj uniji je do 2020. godine potrebno više od 2.000.000 novih informatičara. Više od 70 odsto tih potreba odnosi se na pet najvećih i najuticajnijih država EU: Njemačku, Francusku, Veliku Britaniju, Italiju i Španiju. Srbiji trenutno nedostaje preko 20.000 programera.

Stručnjaci smatraju da je taj nedostatak mnogo veći i da će u narednih nekoliko godina Srbiji biti potrebno preko 30.000 radnika svih profila informaciono-komunikacionih tehnologija. Slična je situacija i u Republici Srpskoj, naravno srazmjerno njenom broju stanovnika.

Sektor informacionih tehnologija (IT) čini više od pet odsto evropske ekonomije i direktno utiče na razvoj svih disciplina, kako u javnom, tako i u privrednom sektoru.

U Evropi se, u narednih nekoliko godina, očekuje porast zaposlenosti u IT oblasti za preko 6.000.000 poslova. Izvoz računarskih i informatičkih usluga iz Srbije je veći od 250.000.000 evra. Najveći dio toga odnosi se na izvoz softvera, koji se uglavnom razvija za zapadna težišta.

Najpoznatiji srpski izvozni softverski proizvodi su programi za: daljinsko očitavanje brojila, potrošnju električne energije i vode, klađenje i igre na sreću, mrežu i mrežnu opremu, komunikacije te napredno veb-programiranje. U posljednjih desetak godina stopa rasta zapošljavanja programera u Srbiji iznosi oko 1.000 radnih mjesta godišnje. Potrebe tržišta su mnogo veće, ali ne postoji potreban broj stručnjaka u oblasti projektovanja i razvoja softvera.

Slična je situacija i u Republici Srpskoj. Moglo bi se čak reći da je nedostatak kvalifikovanih programera u Srpskoj izraženiji nego u Srbiji. Ne želeći u ovom trenutku da apostrofiram bilo koga, mnoge su kompanije u Republici Srpskoj, veće ili manje, javnosti poznate ili nepoznate, koje se veoma uspješno bave proizvodnjom softvera.

 Kao u Srbiji, većina radi za zapadna težišta. Izražen je interes stranih kompanija, prevashodno iz Njemačke i Austrije, da otvore svoje centre u Republici Srpskoj za razvoj softvera, pod uslovom da zadovoljimo minimalne potrebe za stručnim kadrom.

U periodu od 2013. do 2017. godine, u funkciji dekana Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci, imao sam najmanje pet-šest razgovora sa predstavnicima kompanija iz EU sa ponudom da prenesu dio svojih programa u Banjaluku. Svaki put je bio uslov da za početak obezbijedimo najmanje pet inženjera iz oblasti programiranja hardvera.

 Nažalost, nismo ih imali. Jednostavno, već na završnim godinama odgovarajućih studija, domaće ili strane kompanije, kroz stipendije ili plaćenu studentsku praksu, vežu za sebe buduće stručnjake koji znaju da koriste savremene softverske alate.

Ne treba puno ni mudrosti ni znanja pa konstatovati da je razvojna šansa Republike Srpske upravo u informaciono-komunikacionim tehnologijama. Prvo, zbog toga što se tržište IT proizvoda iz godine u godinu rapidno povećava.

 Drugo, imamo sposobnu omladinu koja u ovoj oblasti može da ostvari vrhunske rezultate. Naravno, tu omladinu treba adekvatno obrazovati.

Treće, savremene ključne oblasti IT industrije ne zahtijevaju velika infrastrukturna ulaganja, već samo ulaganja u obrazovanje. To se prije svega odnosi na oblasti kao što su: računarstvo u oblaku, internet inteligentnih uređaja, društveni mediji, e-obrazovanje, mobilno računarstvo, virtuelna realnost, velike količine podataka i slično.

Neupućenom čitaocu moglo bi da bude korisno kratko objašnjenje ovih oblasti. Računarstvo u oblaku možemo shvatiti kao računarsku paradigmu u kojoj će granice računarstva da budu određene ekonomskim razlozima, a ne tehničkim ograničenjima. U odnosu na tip servisa razvijaju se i tri modela: softver kao servis, platforma kao servis i infrastruktura kao servis. Postoje četiri razvoja modela u odnosu na tipove i vlasništvo infrastrukture.

To su: privatni, zajednički, javni i hibridni oblak. Infrastruktura privatnog oblaka je u vlasništvu jedne organizacije i ona njom upravlja, dok je upravljanje infrastrukturom zajedničkog oblaka podijeljeno između više organizacija sličnih interesa. S druge strane, usluge javnog oblaka su dostupne svim fizičkim i javnim subjektima, dok je hibridni oblak kombinacija bilo koja prethodna tri.

Internet inteligentnih uređaja, ili internet stvari, internetom povezuje fizičke objekte i integriše ih u informacionu mrežu. Broj uređaja, povezanih na internet mrežu, iz godine u godinu rapidno se povećava.

Taj broj je, tokom 2008. godine, premašio broj ljudi na Zemlji, da bi danas bio tri puta brojniji od svjetske populacije. Predviđa se da će u narednih nekoliko godina broj uređaja povezanih internetom da bude veći od 50 milijardi.

Pametna okruženja, kao što su pametne kuće, pametne učionice, pametni gradovi, itd, bazirana su na internetu inteligentnih uređaja. U suštini, pametna okruženja su mreže većeg broja uređaja kao što su: pametni telefoni, pametne kartice, senzorske mreže i sl. Njihova funkcija potpuno je prilagođena potrebama krajnjeg korisnika.

Društveni mediji su vrsta veb-sajtova koji povezuju krajnjeg korisnika u kanal savremene internet komunikacije. Najčešće korišćen alat društvenih medija su društvene mreže koje se uspješno primjenjuju i u poslovanju i u učenju.

E-obrazovanje nudi različite otvorene i besplatne kurseve svim zainteresovanim korisnicima. Na ovaj način se realizuje nekoliko ključnih svjetskih ciljeva obrazovanja kao što su: cjeloživotno obrazovanje, poboljšanje kvaliteta i efikasnosti obrazovanja, promovisanje pravičnosti i poboljšanje kreativnosti, inovacija i preduzetništva.

Mobilno računarstvo podrazumijeva interakciju čovjeka i računara, ili komunikaciju mašina sa mašinom. Danas je dominantna upotreba pametnih mobilnih uređaja sa mogućnošću ažuriranja operativnog sistema, programa i pristup internetu. Android je najrasprostranjeniji mobilni operativni sistem.

Sve navedeno može da nam bude dostupno, za šta nam nisu potrebna velika finansijska ulaganja. Potreban nam je znatno veći broj informatičkih stručnjaka koji će da budu u stanju da primijene te tehnologije.

Onaj ko bude sposoban da brzo razvija nove sadržaje i aplikacije biće u mogućnosti da ostvaruje profit. Sada dolazimo do suštinskog pitanja - jesmo li za to spremni. Odgovor je jednostavan - nismo, ili nismo u dovoljnoj mjeri jer nemamo dovoljno IT obrazovanih ljudi da preuzmemo izazove koji su pred nama.

Niti imamo dovoljno stručnjaka za razvoj i direktnu primjenu u oblasti IT sektora niti imamo dovoljan broj nastavnika i profesora za njihovu obuku. Da bismo prevazišli takvo stanje neophodno je hitno prilagoditi obrazovni sistem potrebama IT tržišta.

Pristup istaknutom problemu trebalo bi da podrazumijeva dvije strategije: kratkoročnu i dugoročnu. Kratkoročna strategija treba da bude zasnovana na trenutnim potrebama. Neće biti teško prepoznati da se izdvajaju dva prioriteta: školovanje IT stručnjaka, prevashodno inženjera, sposobnih da razviju i primjenjuju IT i obrazovanje kadrova sposobnih za sprovođenje savremenih nastavnih planova i programa na svim nivoima od osnovne škole do univerziteta. Srbija, u okviru programa digitalizacije, već je u fazi realizacije ovog prioriteta. Povećan je broj brucoša na informatičkim studijskim programima. Vlada je izdvojila preko 60 miliona evra samo za prostornu infrastrukturu tri elektrotehnička fakulteta: Beograd, Novi Sad i Niš. Povećali su ulaganja u naučnoistraživački rad u oblasti IT, kroz koji se stimuliše školovanje univerzitetskih profesora. Ovim putem bi trebalo da krene i Vlada Republike Srpske.

 Trebalo bi da je Elektrotehnički fakultet najkompetentniji, ali ne i jedini, u najširem smislu IT potreba. Da bi i prihvatio tu odgovornost neophodni su mu u što skorije vrijeme amfiteatar i još veći broj profesora i saradnika iz oblasti IT. Nelogično je da najstarija članica Banjalučkog univerziteta nema amfiteatar. Nastavni proces, pogotovo na prvoj i donekle na drugoj godini studija, veoma je otežan i s ovim brojem studenata. Povećanje tog broja u sadašnjim uslovima skoro da nije moguće.

 Veći broj studenata podrazumijeva i veći broj nastavnika, do čega se može doći isključivo školovanjem na doktorskim studijama i stimulativnih mjerama da doktori nauka ostaju na fakultetu, a ne da odlaze u strane firme i univerzitete. Uz podršku Vlade, grada i Univerziteta, Elektrotehnički fakultet može da preuzme odgovornost obrazovanja IT stručnjaka potrebnih ne samo Banjaluci, već i cijeloj Republici Srpskoj. Nije pretjerano ako se kaže da će ta ulaganja da budu ulaganja u budućnost ne samo Banjaluke, već cijele Republike Srpske.

Kratkoročna strategija trebalo bi da obuhvati i neformalno obrazovanje, kao prelazno rješenje. Danas u Evropskoj uniji oko 40 odsto poslova rade programeri bez fakulteta. Veliki broj mladih ljudi sa završenim fakultetima godinama su na birou za zapošljavanje. Umjesto što ih usmjeravamo na više cikluse matičnog studija bilo bi korisnije da im država obezbijedi prekvalifikaciju i da ih obuči za odgovarajući posao iz IT sektora. Univerzitet i Vlada bi mogli napraviti odgovarajuće programe prekvalifikacija koji bi bili prilagođeni već stečenim znanjima na pojedinim fakultetima.

Dugoročne mjere mogle bi da obuhvate reforme obrazovanja iz oblasti informacionih tehnologija na svim nivoima školovanja. To, osim savremenih nastavnih planova i programa, podrazumijeva kvalitetnije udžbenike prilagođene aktuelnim tehnologijama i znatno veći broj kvalitetnih nastavnika. Danas u Republici Srpskoj postoje ogromne praznine IT obrazovanja u srednjim školama.

Prvo, veoma je mali broj odjeljenja informatičara-programera u gimnazijama i u tehničkim školama. Broj maturanata ovih smjerova nije dovoljan ni da popuni upražnjena mjesta na prvim godinama fakulteta s informatičkim studijskim programima. Posebno je pitanje koliko su informatički tehničari osposobljeni da rade programerske poslove.

Zašto je mali broj programerskih odjeljenja u srednjim školama i kakvi su programi postojećih pitanja su na koja društvo mora što prije naći odgovor.

Sasvim je sigurno da sve polazi od nedovoljnog broja kompetentnih nastavnika, a pogotovo u manjim gradovima. To pitanje se može riješiti reformisanim sistemom školovanja nastavnika informatičara. Taj sistem morao bi da podrazumijeva i obuke po završenom fakultetu. Informatičke tehnologije se tako brzo mijenjaju da jedna tehnološka generacija traje svega nekoliko godina. Stoga bi svaki srednjoškolski nastavnik informatičar morao da svakih, na primjer, pet godina pohađa nove seminare, stekne i verifikuje znanja iz najnovijih tehnologija.

Paralelno sa reformisanim obrazovanjem nastavnika informatičara društvo će morati iznaći stimulativne mjere da oni ostanu u školama. Gladno IT tržište im sada nudi mnogo bolje uslove, tako da u školama ostaju samo entuzijasti zaljubljeni u rad s omladinom.

Nije bilo moguće ovim člankom obuhvatiti sve što je potrebno da bi Republika Srpska informacione tehnologije iskoristila kao svoju razvojnu šansu. To je, međutim, moguće samo jednim sveobuhvatnim dokumentom pod nazivom "Strategija digitalizacije Republike Srpske".

Tim dokumentom treba da bude trasiran put Srpske u red razvijenih informatičkih društava što donosi: otvaranje niza novih poslova, povećanu zaposlenost, povećan devizni izvoz, zadržavanje mladih da žive i rade u svojoj otadžbini i ubrza razvoj privrede i društva u cjelini. Još jednom treba podvući  da informacione tehnologije ne traže značajna infrastrukturna ulaganja, već samo ulaganja u obrazovanje kroz savremene nastavne planove i programe prilagođene IT tržištu, povećanjem informatičkih odjeljenja u srednjim školama širom Srpske, razvojem novih studijskih programa na fakultetima, povećanjem broja studenata koji studiraju IT i jačanjem veze obrazovanja, nauke i privrede. Zato nam je potreban mnogo veći broj školovanih stručnih nastavnika kojih sada nemamo. Stoga je u fokusu ovog članka kompetentni nastavnik kao subjekat digitalnog društva.

Piše: Branko Dokić

(Autor je ambasador BiH u Atini, bivši profesor i dekan Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta Banjaluka)

Biznis.ba / NN

Podijeli sa drugima

Prijavite se na feed ovog komentara Komentara (0 poslato):

Pošaljite komentar comment
Unesite kod sa slike:
  • email Pošalji prijatelju
  • print Verzija za štampu
  • Plain text Kao tekst


Priča sedmice

image
Porodica Vuković

FOTO: Proizvodili cvijeće iz nužde, danas respektabilni proizvođači

Goran Vuković iz Gomjenice kod Prijedora već petnaest godina zajedno sa porodicom uzgaja cvijeće i povrće. Ni on, ni supruga nisu imali zaposlenje i odlučili su da se bave proizvodnjom cvijeća. Imaju dvije odrasle kćerke koje im pomažu u poslu, a s njima rade i Goranov brat i snaha.