Eldar Dizdarević

Premosnica kokuzluka

image Eldar Dizdarević

Prema posljednjim podacima, unutrašnji dug BiH na dan 30. 6. 2017. iznosio je 3,6 milijardi KM i povećan je za 2,3 posto u odnosu na kraj 2016.

Dobar dio tog duga odnosi se na dugovanja entitetskih vlada po osnovu dugoročnih obveznica (590 miliona KM FBiH, odnosno 809 miliona KM RS) te po osnovu kratkoročnih trezorskih zapisa (225 miliona KM FBiH, 91 milion KM RS), pri čemu vrijedi naglasiti da se i preostali iznos duga također većinom odnosi na vrijednosne papire - stara devizna štednja, ratna potraživanja i slično. Ovo je zvanična informacija Ministarstva finansija i trezora BiH, pri čemu se Ministarstvo ogradilo u startu riječima “prema podacima kojima raspolažemo”... što zapravo znači da pomenuti iznos unutrašnjeg duga nije niti konačan, niti potpun. Naprimjer, u unutrašnji javni dug nisu uračunati iznosi privatizacijskih certifikata ili vaučera kojima su garanti entiteti, a naravno nije ni uračunat dug koji će tek naknadno nastati po osnovu restitucije.

No, nas trenutno u ovome trenutku sve pomenuto i ne zanima previše. Trenutno nam je daleko interesantnije da napravimo svojevrsnu rekapitulaciju zaduživanja entitetskih vlada posredstvom obveznica i trezorskih zapisa, da vidimo zapravo kako se i kada izvršna i zakonodavna vlast u oba entiteta počela zaduživati vrijednosnim papirima, te šta je na kraju poslije niza godina uspjela od toga svega napraviti. Odnosno, kakvi su efekti tog zaduživanja.

Krenimo stoga od lakšeg pitanja. Dakle, od ovog šta su entitetske vlasti uspjele u svim ovim godinama napraviti povećanim zaduživanjem na tržištu kapitala. Odgovor je jednostavan i glasi - nisu ništa. Danas se, s ove vremenske distance, to može sa sigurnošću tvrditi. Nije napravljeno apsolutno ništa, osim što su ta sredstva iskorištena za krpljenje rupa u budžetima, odnosno za preživljavanje preglomazne administracije dok im na račun ne pristigne novac od kredita.

Kada je i kako sve počelo? Zaduživanje na tržištu kapitala počelo je prije sedam-osam godina i taj se trend može jako lijepo pratiti prema godišnjim izvještajima Sarajevske berze (SASE). Naprimjer, 2011. ukupni godišnji obim prometa na SASE iznosio je samo 108 miliona KM i to je tada bilo tek 38 posto ukupnog prometa na bh. berzama. Te godine veći promet ostvaren je na drugoj bh. berzi, onoj u Banjoj Luci, iako je i na njoj ukupni obim trgovanja bio prilično mizeran. Sjetimo se, to je bila jako sušna godina nakon svojevrsne berzanske euforije kod nas iz 2007. i djelomično 2008. Tada su veliki institucionalni fondovi doslovno “opuhali” ovdašnje tržište kapitala, te namagarčili i osiromašili lokalne ulagače, ali je nama nekako lakše to objasniti i povezati sa svjetskom finansijskom krizom radi održavanja dostojanstva i samopoštovanja.

No, godinu nakon te sušne, promet je na SASE ponovo počeo da raste. Međutim, taj promet nije bio proizvod većeg obima trgovanja dionicama emitenata, nego uvođenjem nove finansijske igračke na tržište. Tada se, naime, ispočetka polako i stidljivo, počelo trgovati entitetskim obveznicama i trezorskim zapisima, što je kasnije, u godinama koje slijede, doslovno eksplodiralo. Danas imamo otprilike nekih 3,6 milijardi potvrda te konstatacije.

Pojedinci će se možda i sjetiti kako je sve to krenulo. Počelo je, dakle, 2011. kada se FBiH zadužila kroz dvije emisije trezorskih zapisa sa nekih 90 miliona KM. Zapravo, to nije bio baš pravi početak i prva pojava entitetskih vrijednosnih papira na berzi, ali je ta godina bila prelomna - tada su, naime, čelnici izvršne vlasti otkrili novi način dolaska do para po principu hljeba bez motike. To su primijetili tada i u SDA, pa su odaslali saopštenje u kojem su kao glavnog “ideologa, planera, stratega i arhitektu novog narastajućeg trenda zaduživanja FBiH posredstvom entitetskih obveznica” okarakterisali jednog tadašnjeg člana SDP-a, inače vlasnika brokerske kuće, koji se kasnije, naravno, ekspresno uhljebio u javnoj administraciji.

Da budemo iskreni, tada nije otkriveno i napravljeno ništa novo, revolucionarno ili recimo i tako - pametno. Samo je iskorištena do tada neprimijećena prilika za zaduživanje entitetskim vrijednosnim papirima koja je odavno prisutna, naravno u daleko manjem obimu, na svim tržištima kapitala u svijetu. Nakon toga zaduživanje entitetskim obveznicama i trezorskim zapisima u FBiH, a potom i u RS-u, bukvalno je eksplodiralo. Naravno, paralelno s tim, unutrašnji javni dug počeo je enormno da raste, a paralelno s njim i vanjski.

No, da ne bude zabune, unutrašnji i vanjski dug u ovom našem slučaju nemaju zapravo ništa zajedničko. Riječ je samo o tome da su se ovdašnje izvršne i zakonodavne vlasti i prije 2010. počele nemilosrdno zaduživati kod kreditora iz inostranstva, pri čemu su preko zaduženja na tržištu kapitala osmislili laku i jednostavnu “premosnicu kokuzluka” dok su čekali rate kredita iz inostranstva. Potom je do danas vanjski dug narastao na osam milijardi KM, od čega se gotovo pet KM pripisuje većem bh. entitetu, a preostalo manjem entitetu, distriktu Brčko i institucijama BiH.

Samo godinu-dvije prije toga dug BiH bio je na nivou polovine današnjeg vanjskog duga, pri čemu treba dodati i da novca rastrošnoj administraciji baš i nije nedostajalo. Naime, nekako u to vrijeme uveden je i porez na dodanu vrijednost (PDV) pa su prihodi javne uprave enormno porasli. Nažalost po sve nas ostale, porasli su im i apetiti i troškovi, pa s obzirom na to da nisu mogli osmisliti nikakvu novu čaroliju kako bi došli do još para, okrenuli su se ka zaduživanju i planiranju rasprodaje ono malo državne imovine koja je preostala neočerupana nakon privatizacije.

Tako smo do danas došli do gotovo 12 milijardi KM ukupnog duga, pri čemu dug po stanovniku u BiH trenutno iznosi 5.712 KM. Samo u posljednje dvije godine taj je dug povećan za 313 KM ili za devet posto, što veoma ilustrativno ukazuje kakva je neman taj sumanuti trend zaduživanja. Također, danas znamo i to da na trend zaduživanja uopšte ne utiču rezultati izbora, pozicija ili opozicija. Koja god politička opcija dođe na vlast, nastavi se zaduživati kao i prethodnici. Centri civilnih inicijativa u dokumentu “Stanje nacije” to ovako opisuje. Dužnička kriza se nastavlja. Polovina prihoda oba entiteta odlazi na otplatu duga. U FBiH 65 posto budžetskh prihoda troši se na otplatu duga, dok u RS-u on iznosi 42 posto.

Sada smo se, evo, podsjetili i kako i kada je sve počelo. Jedino što ne znamo je kada će sve ovo završiti, pri čemu ipak možemo naslutiti odgovor na pitanje kako će završiti.

Piše: Eldar Dizdarević

Biznis.ba / Oslobođenje

Podijeli sa drugima

Prijavite se na feed ovog komentara Komentara (0 poslato):

Pošaljite komentar comment
Unesite kod sa slike:
  • email Pošalji prijatelju
  • print Verzija za štampu
  • Plain text Kao tekst


Priča sedmice

image
Dijaspora investira

Nada u povratak: Almir Hodžić u Trnopolju proizvodi stočnu hranu

Almira Hodžića pronalazimo na farmi u Trnopolju. Posljednjih dana radi intenzivno na pripremama za izgradnju objekta i silosa koji će služiti za proizvodnju stočne hrane pri kompaniji FANA Arifagić.