Eldar Dizdarević

Znači li nam nešto rast BDP-a?

image Eldar Dizdarević

Bruto domaći proizvod (skraćeno BDP) Bosne i Hercegovine u prošloj je godini iznosio 29,8 milijardi KM i nominalno je veći za 4,5 posto, odnosno realno za 3 posto u odnosu na proizvod iz 2015. To su prvi rezultati BDP-a prema takozvanom proizvodnom pristupu, što ujedno znači i da se taj iznos može naknadno i promijeniti. BDP po stanovniku je u 2016. iznosio 8.516 KM, odnosno 4.354 eura ili 4.817 dolara.

Kao što vidimo, rast BDP-a je u prošloj u odnosu na prethodnu godinu iznosio realno 3 posto. Taj pokazatelj vladajuće strukture sada veoma rado i često koriste kako bi pokazale da ekonomija BiH napreduje, da se sve kreće ka boljem sutra, da provedene “reforme” daju rezultate. No, pravo je pitanje da li je to zaista tako. Pogledajmo stoga šta je uopšte BDP i šta njegov rast zaista znači za građane i ovdašnje kompanije.

Šta je, dakle, BDP? Agencija za statistiku BiH, koja je ovlaštena državna agencija za prikupljanje, obradu i objavljivanje tog statističkog pokazatelja, kaže da bruto domaći proizvod i bruto dodana vrijednost mjere, prema proizvodnom pristupu, ukupnu vrijednost proizvoda i usluga koje su proizvele rezidentne institucionalne jedinice u određenom periodu (dakle, u periodu od godinu u ovom slučaju).

Međutim, prof. dr. Paul Samuelson, autor američkog udžbenika Ekonomija, daje daleko jasniju i razumljiviju definiciju domaćeg proizvoda. Ukratko rečeno, domaći dohodak ili domaći proizvod predstavlja konačnu cifru do koje dolazite kada novac kao mjerilo, ili aršin, primijenite na onu količinu jabuka, narandži i mašina koje neko društvo proizvodi svojom zemljom, radnom snagom i kapitalnim dobrima.

No, sve pomenuto je teorija. Praksa je nešto sasvim drugačije. Upravo zbog tih razlika između teorije i prakse, odnosno u zavisnosti od raznih metodologija, proizvodnih i drugih pristupa, bruto i neto vrijednosti, nominalnog i realnog i tako dalje na kraju dođemo do toga da se taj rast od tri ili i više posto gotovo uopšte ne osjeti na leđima građana BiH. Ako pogledamo malo unazad, vidjet ćemo da bh. ekonomija već godinama ima rast od četiri posto te da se BDP po glavi stanovnika pri tome u zadnjih desetak godina udvostručio (sa 2.000 na 4.000 eura). No, s druge je strane veoma malo građana ove zemlje koji bi paralelno s tim rekli da realno osjećaju ikakvo poboljšanje, zar ne?

A zašto se to dešava, da BDP BiH iz godine u godinu raste, a da je paralelno s tim građanima i kompanijama u BiH isto ili sve gore i gore? Pa odgovor je i na to pitanje prilično jednostavan. BDP raste, u to ne treba sumnjati, ali je problem što veoma malo ljudi obraća pažnju na one sitne i ponekad mnogima nebitne detalje tipa ovog ili onog metoda, bruto ili neto vrijednosti, nominalno i realno i slično. Zbog toga se veoma često može desiti - u zavisnosti od metoda obračuna - da svako povećanje državne ili budžetske potrošnje, pa makar se ona zasnivala i na pukom kreditu iz inostranstva, dovede i do rasta BDP-a, što obični građani jednostavno i ne osjete. Ništa bolju sliku neće pružiti ni BDP po glavi stanovnika, jer je to zapravo samo obračunati BDP podijeljen na broj stanovnika.

I to baš i nije tako nepoznato u ekonomskoj nauci. Naprimjer, austrijski ekonomista Frank Shostak je zbog toga pisao da je BDP tek “prazna apstrakcija koja nema velike veze sa realnim svijetom”. Stoga on zaključuje da rast BDP-a posmatran u nekom kraćem roku, naprimjer u nekoliko godina, često bude čak i “potpuno beskoristan, a u većini slučajeva i štetan sa aspekta dobrostanja građana”. Shostak kao primjer navodi državne investicije u neprofitabilne projekte koji ustvari nemaju stvarnu korisnost za građane, a itekako utiču na rast domaćeg BDP-a. Zbog toga uvijek treba sagledati zbog čega je došlo do rasta BDP-a, a ne prihvatati a priori informacije o rastu samo onako olako, zdravo za gotovo.

Crnogorska ekonomska analitičarka Tatjana Kuher još prije par godina primijetila je te nelogičnosti u našoj zemlji. BiH spada u slabije ekonomije u regionu, sa izuzetno visokom stopom nezaposlenosti i relativno niskim ličnim primanjima. Međutim, ako se pogleda prethodna decenija, BiH je ostvarila stope rasta BDP-a od oko 4 posto na godišnjem nivou, dok je BDP po glavi stanovnika u periodu 1999. do 2013. praktično udvostručen, piše ona. Međutim, u stvarnosti, građani koji su u februaru 2014. izašli na ulice očigledno ne osjećaju ova poboljšanja. U protestima je jasno artikulisano da građani imaju percepciju loše ekonomske situacije, velikih nejednakosti i socijalne nepravde, kao i utisak da se ekonomija ne vodi u interesu većine, pri čemu glavni razlog za ovu vrstu dispariteta između statistike i percepcije građanstva leži u metodologiji obračuna statističkih pokazatelja, zaključuje Kuher.

I zaista je u pravu. Ona zbog toga i navodi da je ekonomista Simon Kuznets, nobelovac koji je prvi i razvio sveobuhvatno mjerenje nacionalnog dohotka, davno upozorio da je svaka vrsta pojednostavljivanja i interpretacije BDP-a izuzetno “opasna i podložna zloupotrebama, naročito u uslovima političke borbe i socijalnih konflikata”. A u BiH imamo sva ta tri elementa: i pojednostavljivanje statističkih podataka i političke borbe i socijalne konflikte.

Zbog toga na podatke o BDP-u ne smijemo gledati kao na apsolutno tačne, pouzdane i nedvosmislene pokazatelje. I podaci o BDP-u hoće dati veoma krivu sliku, baš kao i podaci o zaposlenosti ili pak statistički podaci o prosječnim platama. Recimo, prosječna plata u BiH je prema posljednjim zvaničnim statističkim podacima 849 KM. Ali to ne znači ujedno da svi zaposleni u BiH primaju mjesečno taj iznos. To je prosjek, statistički pokazatelj koji sabira najviše i najniže plate. Taj nam statistički pokazatelj, nažalost, ne kazuje da najmanje 60 posto uposlenih u BiH ima platu manju od 500 KM mjesečno.

Isto je i sa BDP-om. Ako BDP BiH raste godišnje po stopi od 3 ili 4 posto, to ne znači automatski da je građanima i kompanijama u našoj zemlji ujedno i bolje. Ruku na srce, taj pokazatelj u ovakvoj zemlji kakva je BiH, sa niskom ekonomskom osnovom i sa velikim socijalnim razlikama, i ne znači baš mnogo. Uostalom, poigrajmo se opet malo s brojkama. Ako vam plata recimo poraste za godinu sa 500 na 515 KM, da li biste primijetili neki veliki pomak ili rast? Naravno da je odgovor na to pitanje negativan, iako je u tom slučaju statistički zabilježen rast od čak 3 posto. Isti takav slučaj je i sa BDP-om. Zapravo, još je i znatno gore, ako se imaju na umu iznosi brojki s kojima se u tom slučaju kalkuliše.

Piše: Eldar Dizdarević

Biznis.ba / Oslobođenje

Podijeli sa drugima

Prijavite se na feed ovog komentara Komentara (0 poslato):

Pošaljite komentar comment
Unesite kod sa slike:
  • email Pošalji prijatelju
  • print Verzija za štampu
  • Plain text Kao tekst


Priča sedmice

image
Pokrenuo biznis

Admir Ganibegović, povratnik u Modriču: Živio sam u Njemačkoj, ali najljepši je rodni kraj

Admir Ganibegović se vratio u Modriču prije šesnaest godina, nakon što je početkom rata devedesetih godina morao napustiti svoj dom. Rat je proveo u izbjeglištvu u Njemačkoj, u Minhenu, a prve poratne godine proveo je u sarajevskom naselju Ilidža.