Eldar Dizdarević

Najniže plate i penzije u Evropi

image Eldar Dizdarević

Prema zvaničnim podacima nadležnih statističkih agencija, posljednja prosječna isplaćena neto plata u BiH iznosila je 849 KM i za 0,5 posto manja je u odnosu na prosječnu platu iz decembra 2016. godine.

 To su zvanični podaci Agencije za statistiku BiH i oni su, vjerovali ili ne, čak i uljepšani, jer je prosječna plata isplaćena u avgustu ove godine smanjena za 1,2 posto u odnosu na recimo platu iz maja ove godine. Situacija sa prosječnim platama u BiH bila bi još i gora kada bi se u cijelu ovu priču uključila i inflacija, zbog koje bi plata bila realno još i niža.

Nažalost, to nije sve. Prema istom izvoru, prosječna penzija isplaćena u avgustu u BiH iznosi 360 KM, dakle otprilike oko 180 eura, pri čemu je takva mizerna penzija porasla za 0,2 posto u odnosu na juni ove godine. No, suštinski, i ona je znatno smanjena ako se uračuna i inflacija. Nažalost, depresiji tu još nije kraj. Prosječna neto plata isplaćena u decembru 2010. godine iznosila je 805 KM, što znači da je od kraja 2010. do danas plata u apsolutnom iznosu porasla za samo 44 KM! Pri tome je prosječna penzija porasla za jedva 27 KM! A to je izuzetno malo ili bolje rečeno nikakvo povećanje ako se ima na umu period od gotovo sedam godina. U tih sedam godina inflacija je znatno rasla, a cijene osnovnih prehrambenih namirnica u istom periodu su doslovno podivljale.

Recimo, prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna cijena jednog kilograma hljeba od pšeničnog brašna u avgustu 2017. godine iznosila je 2,2 KM, a u decembru 2010. godine 1,90 KM. U apsolutnim iznosima to je relativno malo povećanje, ali procentualno gledano, to je povećanje od 15,7 posto! Kubni metar vode danas košta 1 KM, što u odnosu na decembar 2010. predstavlja povećanje cijene od 25 posto. Cijena električne energije niže tarife je u zadnjih sedam godina porasla također za 25 posto. I da ne nabrajamo više. Pri tome su u istom periodu plate porasle za jedva 5 posto, a penzije za samo 8 posto.

U isto vrijeme ljudi iz izvršne i zakonodavne vlasti BiH hvale se na sva usta s “velikim ekonomskim napretkom” koji, nažalost, niko osim njih i ne vidi, a kamoli osjeća na svojoj koži. A situacija je i u tom segmentu jako depresivna. Prosječna plata u BiH od 849 KM je ovako zapravo ekstremno visoka samo zato što prosjek popravljaju izuzetno visoke plate u javnoj administraciji, dok uposlenici u realnom sektoru, u proizvodnji i uslugama, imaju plate koje su gotovo za pola niže od prosječne plate. Plate u proizvodnji - i to samo pod uslovom ako radnik koji je prima ima dosta sreće i naklonosti viših sila - dosežu jedva iznos od 500 KM mjesečno, bez naknade za topli obrok i prevoz, što je pak direktna posljedica novih zakonskih rješenja u domenu fiskalne politike.

Idemo dalje. Bh. politički dužnosnici jako se vole hvaliti i porediti sa ostalim zemljama u Evropi i svijetu, ali, nažalost, samo u onim segmentima koji njima odgovaraju. Recimo, veoma često će reći kako BiH ima najniži PDV (porez na dodanu vrijednost) u Evropi, što bi, prema njihovom mišljenju, trebalo značiti da se taj porez u našoj zemlji treba podići i uskladiti sa kretanjima u regiji i EU. Nažalost, takvu filozofiju usklađivanja neće primijeniti i u slučaju plata i penzija, jer im stanje u tom segmentu jednostavno ne odgovara. A situacija je u tom slučaju ovakva.

Prosječna plata u BiH je danas, dakle, oko 425 eura, a prosječna penzija oko 180 eura. Hajde sada da vidimo šta zvanična statistika EU kaže kakve su prosječne plate u Evropi. Plata na Kosovu je 405 eura i za dvadesetak eura je manja nego u BiH. No, Kosovo je proglasilo nezavisnost od Srbije prije manje od deset godina, što znači da će nas, ako se nastavi razvijati ovim tempom, veoma brzo preteći po iznosu prosječne plate. Prosječna plata u Hrvatskoj je 789 eura, u Sloveniji 1.040, a u ekonomski upropaštenoj i posrnuloj Grčkoj 917 eura.

Na Malti prosječna plata iznosi 1.198 eura, u Rumuniji 520, u Slovačkoj 722, Češkoj 851, Poljskoj 745, Estoniji 993 eura i tako dalje, pri čemu sada dolazimo do razvijenijih zemalja. U Njemačkoj je prosječna plata 2.270 eura, u Francuskoj 2.225, Danskoj 3.270, Italiji 1.948, Španiji 1.718 eura i tako dalje.

Ipak, u ovom je slučaju najvažnije zapamtiti da kada ovdašnji političari kažu da je recimo u Danskoj PDV 25 posto te da BiH ima najmanji PDV u Evropi i da se trebamo uskladiti s njihovim prosjekom, da nam nikada, ali baš nikada neće reći i drugu stranu medalje - da je prosječna plata u Danskoj 3.270, a u BiH 425 eura. Odnosno, nikada nam neće reći i da je prosječna penzija u Grčkoj 882 eura (podatak Eurostata), odnosno da je prosječna penzija, vjerovali ili ne, u Portugalu 833, a u Španiji 1.021 euro! Prosječna penzija u Francuskoj je 1.024 eura, u Slovačkoj 408, a u Poljskoj 504 eura. Ne, to nam nikada neće reći.

Neće nam također reći ni da je nedavno sajt How Africa rangirao BiH visoko na prvo mjesto liste najsiromašnijih i najjadnijih zemalja u Evropi, a da smo prema svim relevantnim statističkim agencijama neslavni rekorder po broju nezaposlenosti u Evropi, a među desetak najjadnijih i u svijetu. Međutim, u svemu tome je ipak najgora besperspektivnost. Većina građana BiH duboko vjeruje da se na ovim prostorima stvari neće nikada promijeniti nabolje. I dalje ćemo u glavnom gradu zemlje imati vodu cijela 24 sata dnevno samo za vrijeme filmskog festivala i dalje će preglomazna, neefikasna i ekstremno korumpirana javna uprava dobro živjeti derući kožu s leđa radnika u realnom sektoru.

Zvanična statistika kaže da plate i penzije već godinama u BiH ne napreduju, odnosno da zapravo stagniraju. Latinska poslovica kaže ne napredovati ustvari znači nazadovati. Ako te dvije stvari primijenimo na slučaj BiH, onda se zaključak nameće sam od sebe - Bosna i Hercegovina već najmanje zadnjih desetak godina nazaduje. Građanima ove zemlje je sve lošije i lošije, cijene su sve veće i veće, plate i penzije sve manje i manje, a nameti sve viši i viši. Kriminalitet je u porastu iz godine u godinu, fizička i pravna nesigurnost bliže se vrhuncu, a korupcija u svim segmentima društva danas se uzima kao nešto normalno i neizbježno. Penzioni sistem je pred kolapsom, ekonomija na rubu kliničke smrti, a zdravstveni sistem, svojevrsna perjanica korupcije, više priliči životinjskom nego ljudskom rodu. Građani BiH su doslovno taoci pojedinih ovdašnjih političkih opcija i međunarodnih finansijskih institucija koje polako ali sigurno vode zemlju ka neizbježnoj propasti. Zbog toga nikoga zapravo i ne treba da čudi što svi žele da odu iz ove zemlje zauvijek sa idejom da se u nju nikada više ne vrate. Mlađim generacijama su na pameti samo dvije stvari: Otići iz BiH! Otići što prije! Jer, u protivnom, šta im je alternativa? Godine nezaposlenosti, pa možda čak i desetljeće u potrazi za poslom. A ako se ikada zaposle, onda ih čeka plata od 250 ili 425 eura. A potom i penzija od 180 eura!

Piše: Eldar Dizdarević

Biznis.ba / Oslobođenje

Podijeli sa drugima

Prijavite se na feed ovog komentara Komentara (0 poslato):

Pošaljite komentar comment
Unesite kod sa slike:
  • email Pošalji prijatelju
  • print Verzija za štampu
  • Plain text Kao tekst


Priča sedmice

image
Vozač ratraka

Nihad Rezibegović godinama uređuje staze na Bjelašnici: Ovaj posao zahtijeva hrabrost i iskustvo

Kada žičare stanu i ljubitelji zimskih sportova odu da se ugriju i odmore, onda na padine Bjelašnice dolazi sasvim drugačija ekipa. Umjesto da skijaju, oni ratrakom pripremaju staze za skijaše. Imali smo privilegiju provozati se i "urediti" jednu stazu s Nihadom Reizbegovićem, iskusnim uposlenikom preduzeća ZOI'84 i šefom baze.