Vildana Selimbegović

Agencije za bankomatstvo

image Vildana Selimbegović

Širok je spektar mogućnosti da se nepoćudni kazne, a podobni nagrade - od najbizarnijih primjera koji se zovu obnova licence i za koju - javna je tajna - već godinama postoje cjenovnici.

Sredinom mjeseca skoro je nezapaženo prošla vijest koju je u javnost plasirala Agencija za bankarstvo Republike Srpske: riječ je o slavodobitnom saopćenju ove institucije u kome stoji kako je Sud Bosne i Hercegovine ukinuo sva ograničenja njihovoj direktorici Slavici Injac, pa će ona ostati na funkciji do imenovanja novog direktora Agencije.

Procedura imenovanja je, pohvalili su se, u toku, te stoga eto nema razloga niti smisla da gospođa Injac podnese ostavku o kojoj je - vjerovali ili ne - ozbiljno razmišljala?! Sama direktorica suzdržava se izjava za javnost pošto će sve što treba - biti rečeno pred Sudom BiH u kome se, je li, vodi proces: direktorica Injac je, naime, jedna od optuženih za propast Bobar banke. Priča o Bobar banci trebala bi biti jedan od najvećih aktivnih predmeta Tužiteljstva BiH protiv korupcije, u njoj se kriju i milioni da ne kažem desetine miliona razloga zbog kojih je optužena direktorica već poodavno morala biti makar smijenjena. No, kao i sve naše priče o borbi protiv korupcije i ova je slična i svjedoči mnogo više o stanju u pravosuđu BiH u kome politikom zaštićeni kriminal i kada dopre do sudskih klupa okončava certifikatom o nevinosti.

Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić nije propustio ni ovu priliku da ukaže upravo na odnos pravosuđa prema borbi protiv korupcije. “Predlažem im da joj, ukoliko se protiv Injac donese osuđujuća presuda, omoguće da iz zatvora rukovodi Agencijom, pod uslovom da ne počini isto krivično djelo”, ironično je prokomentirao Mektić. S razlogom: bankarski sektor RS-a je u raspadu, jedna po jedna banka završava u stečaju i aferama, slučaj Bobar je - kao - dogurao do Suda, Tužiteljstvo BiH se - kao - bavi i Pavlović bankom, Banka Srpske je u očajnom stanju, a optužena Injac kako je krenulo, ima realne šanse da u izbornom procesu zacementira svoju političku i svaku drugu odanost SNSD-u, odnosno predsjedniku RS-a i lideru iste partije Miloradu Dodiku. Niti Agencija niti Tužiteljstvo, naime, nisu bili u stanju još raspetljati ni bizarni slučaj kreditiranja kupovine Dodikove vile na Dedinju koja je kupljena godinu prije nego je za njeno plaćanje uzet kredit kod Pavlović banke, one iste čiji je vlasnik počašćen senatorstvom u RS-u?! Pa zar nije direktorica Injac zaslužila svoju funkciju, da ne kažem zar bi se iko iznenadio da u ozbiljnoj utrci Dodikovih bankara osvoji još jedan mandat?

No, to je zapravo najmanje važno. Agencije za bankarstvo su u ovoj zemlji već odavno postale agencije za bankomatstvo, instrument kojim se političari i njima odana finansijska hobotnica dolme i namiruju kad i koliko im treba. Naoko, ovi (neovisni?!) regulatori imaju poprilično iscrtanu zakonsku strukturu koja im omogućuje mehanizme borbe protiv korupcije i kriminala. Suštinski i u praksi upravo se ti mehanizmi koriste da se stavi šapa nad kompletan finansijski sektor, ali i da se podebljaju računi domaćih dodika. Federalna Agencija za bankarstvo - javna je tajna - umrežena je i dobro pokrivena političkim pipcima, a u raznovrsnoj ponudi ucjene, pritisaka, klasičnog i onog sofisticiranog reketa učestvuje čitava bulumenta tobože uglednih finansijskih stručnjaka, listom delegiranih iz partija, kojima se ne polažu računi, već se na odabrane račune polažu novci.

Propisi, oni isti kojima se međunarodna zajednica ovdje hvalila kao najodabranijim da ne kažem prepisanim iz najboljih svjetskih iskustava, već odavno su dobili svoju bosansku inačicu i koriste se strogo po političkoj osnovi. Zato su agencije nekima majke, a drugima maćehe. Zato se restriktivnim i selektivnim primjenama klijenti različito tretiraju i to najčešće po nalozima iz agencija i to naravno po diktatu politike. Širok je spektar mogućnosti da se nepoćudni kazne, a podobni nagrade - od najbizarnijih primjera koji se zovu obnova licence i za koju - javna je tajna - već godinama postoje cjenovnici, do čitave mreže dobro raspoređene po strukturama čije organe imenuju ili za njihovo imenovanje daju suglasnost upravo agencije. O cijenama imenovanja ilustrativno govori podatak da je bankarski sektor, a naročito njegov vrh - što agencije i jesu - još od Daytona ubjedljivo najplaćeniji, dovoljno je uostalom pogledati svakogodišnji izvještaj o (velikim) plaćama u BiH, čiji su vrh ubjedljivo osvojili finansijski magovi za svakovrsni kriminal. Domaći finansijski trutovi iz ove kriminalne hobotnice godinama čuvaju pozicije - ili se povremeno tek mandatno zamijene - no ne odmiču od pristupa takozvanim bankarskim tajnama koje onda s vremena na vrijeme koriste upravo protiv nepoćudnih klijenata tih istih banaka. Sumnja li iko koliko ima zloupotrebe da ne kažem i ličnih osveta u ovom lancu sofisticiranog kriminala?

Da zlo bude kompletno, malo će ko progovoriti javno o ovoj kriminalnoj hobotnici - ne samo zato što i plaćanje reketa, da ne kažem licenci, kazni, ali i svakovrsnih ucjena znači i realnu mogućnost o(p)stanka u ovom nesumnjivom profitu već i zato što mali dobro znaju da i veliki pristaju na ovu igru, a onda je bolje uhvatiti se u kolo i barem igrati. Gdje je tu realni sektor? Gdje je tu ona priča o restrukturiranju i podizanju privrede? Gdje su radnici, običan pošten svijet, gdje nekadašnja srednja klasa? Nema ih. Davno su zaboravljeni, prekriženi i ostaje im samo da se čude prekonoćnim bogaćenjima naših uglednih (sofisticiranih) reketaša i mafijaša svake vrste. Koji se samo dragim prijateljima hvale da Dodikova vila na Dedinju nije ništa spram količine njihovih nekretnina po samom centru Sarajeva. A na Dodiku je ipak zvono, dok oni još uvijek vjeruju da su nedodirljivi. Poput Slavice Injac.

Biznis.ba / Oslobođenje

Podijeli sa drugima

Prijavite se na feed ovog komentara Komentara (0 poslato):

Pošaljite komentar comment
Unesite kod sa slike:
  • email Pošalji prijatelju
  • print Verzija za štampu
  • Plain text Kao tekst


Priča sedmice

image
Pokrenuo biznis

Admir Ganibegović, povratnik u Modriču: Živio sam u Njemačkoj, ali najljepši je rodni kraj

Admir Ganibegović se vratio u Modriču prije šesnaest godina, nakon što je početkom rata devedesetih godina morao napustiti svoj dom. Rat je proveo u izbjeglištvu u Njemačkoj, u Minhenu, a prve poratne godine proveo je u sarajevskom naselju Ilidža.