Eldar Dizdarević

Spašavanje Agrokora na terenu BiH

image Eldar Dizdarević

Prije gotovo dva mjeseca cijelu je regiju dobro uzdrmao problem sa hrvatskom kompanijom Agrokor. Sudeći prema izvještajima regionalnih medija, svi su nadležni odmah reagirali.

Kompletna hrvatska Vlada angažirala se kako bi se spasila kompanija koja u ovoj zemlji zapošljava više od 50.000 ljudi, pa je tim povodom usvojen i lex specialis (zakon kojim se uređuje poseban predmet) Agrokor. Oformljen je i Vladin tim koji će upravljati Agrokorom nakon što je smijenjen osnivač i većinski vlasnik Ivica Todorić, a Vladin povjerenik za Agrokor posjetio je zemlje regije, među kojima je i BiH. Paralelno s tim procesom u Beogradu je održan sastanak koji je organizirao srbijanski premijer Aleksandar Vučić, a kojem su prisustvovali i resorni ministri iz BiH, Crne Gore, Slovenije i Srbije. Zaključeno je kako se neće i ne smije dopustiti da lokalne kompanije u ovim zemljama pretrpe štetu zbog Agrokora te je usvojeno pet zaključaka vezanih za slučaj Agrokor. Ti su zaključci slijedeći.

Prvo, formira se ministarski tim koji će biti u svakodnevnoj komunikaciji u cilju razmjene informacija i poduzimanja zajedničkih aktivnosti na očuvanju radnih mjesta, interesa dobavljača i stabilnog poslovanja firmi iz sastava Agrokora u svakoj od pomenutih zemalja. Drugo, u svakoj od pomenutih zemalja provodit će se kontrola finansijskih i robnih tokova kompanija vezanih za Agrokor u skladu sa lokalnim zakonima. Treće, očekuje se da novi upravitelj Agrokora imenuje nezavisne stručnjake za uspješno restrukturiranje firmi u sastavu koncerna. Četvrto, očekuje se da nova uprava Agrokora na ravnopravan način tretira sve dobavljače, kako one u Hrvatskoj, tako i izvan nje. I na kraju, peto, izražena je spremnost za razgovore sa predstavnicima Vlade Republike Hrvatske u cilju pronalaska zajedničkih rješenja za stabilizaciju poslovanja cijelog Agrokor koncerna.

Ovakva reakcija je i očekivana. Grupacija Arokor na području regije bivše Jugoslavije posluje sa više od 60 firmi te zapošljava oko 60.000 ljudi. Samo u Srbiji Agrokor ima oko 11.000 uposlenih, a u BiH više od 5.200. Zbog toga je i očekivan i razumljiv prvi zaključak beogradskog sastanka koji kaže da će se, između ostalog, provoditi aktivnosti na očuvanju radnih mjesta. No, ništa manje nije važan ni drugi zaključak koji kaže da će se provoditi kontrole finansijskih i robnih tokova kako Agrokorove firme u pomenutim državama, koje inače posluju solidno i dobro, ne bi bile iskorištene za spas posrnulog diva u Hrvatskoj. Zbog toga je naravno i očekivan i razumljiv i četvrti zaključak koji traži od nove uprave Agrokora da se na isti način tretiraju dobavljači u Hrvatskoj kao i oni van nje, jer, recimo, samo jedna od četiri firme iz sastava Agrokora u BiH ovdašnjim dobavljačima duguje više od 130 miliona KM. A tu je riječ o 1.200 manjih ili većih bh. dobavljača.
Aktuelna Vlada FBiH u ovom se slučaju ponašala kao i prema svim drugim privrednim problemima u većem bh. entitetu. To znači da nije uradila ništa. Doduše, prvi čovjek federalne Vlade poručio je ovdašnjoj javnosti da nema razloga za zabrinutost jer Agrokorove firme u FBiH nisu kreditno zadužene, što, kako je rekao, znači da bankama ne duguju ništa. Dodao je da ne duguju ništa ni uposlenicima ni državi, jer redovno uplaćuju doprinose i druge dažbine. Rekao je, ali onako više usput, da Konzum u BiH duguje samo dobavljačima i to oko 131 milion KM, ali je odmah “ispeglao” tu sitnicu, kazavši kako je to manje od potraživanja Konzuma. Stvar sa Agrokorom je, bar prema Vladi FBiH, riješena i završena, a to što 1.200 dobavljača iz većeg bh. entiteta strepi za svoja potraživanja nije problem izvršne vlasti, bar posmatrano iz zgrade iz Alipašine ulice.

S druge strane, Milorad Dodik, predsjednik RS-a, pokazao je daleko veću empatiju za privredne subjekte manjeg bh. entiteta. On je rekao da ga u osnovi Agrokor uopšte ne zanima, nego da ga interesuju samo dobavljači iz RS-a. Obratimo pažnju sada na slijedeće. Imamo, s jedne strane, gotovo potpunu nezainteresiranost federalne izvršne vlasti za probleme lokalnih dobavljača, kao i za uposlene u firmama Agrokora u BiH. S druge strane imamo i prilično dobre, osmišljene i očekivane zaključke ministarskog sastanka u Beogradu, koji su u potpunoj suprotnosti sa indolentnim stavovima i aktivnostima aktuelne federalne vlasti. I šta se onda na takvom tlu može izroditi?

Samo slijedeće - dvadesetak dana nakon beogradskog sastanka, na kojem je zaključeno da se poduzimaju zajedničke aktivnosti na očuvanju radnih mjesta, Oslobođenje izvještava da Konzum otpušta uposlenike. Po tvrdnjama sindikalista, do sada je otkaz dobilo ukupno 400 ljudi, što je gotovo osam posto (tačnije 7,69 posto) od ukupnog broja zaposlenih u Agrokorovim firmama u BiH! Reakcija Vlade FBiH na to? Očekivana. Dakle, nikakva. Reagirali su predstavnici Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji, vodoprivredi, ugostiteljstvu, turizmu i trgovini BiH (PPDIVUT) i, naravno, otpušteni uposlenici Konzuma. A suština je u slijedećem.

U ovaj se slučaj jednostavno mora uključiti i država, koja ne smije dopustiti da lokalne kompanije u našoj zemlji trpe štetu zbog Agrokora u Hrvatskoj, baš kao što je to i zaključeno na ministarskom sastanku u Beogradu. Drugačije rečeno, apsolutno se ne smije dozvoliti da uposlenici u bh. kompanijama iz sastava Agrokora spašavaju radna mjesta posrnulog giganta u Hrvatskoj. Ako kompanije iz sastava Agrokora u FBiH posluju dobro i stabilno - kako je to nedavno nedvosmisleno poručio federalni premijer - zar onda nije logično očekivati da one ne otpuštaju uposlenike? Jer u suprotnom onda sve to vodi ka zaključku da se na taj način pokušavaju smanjiti troškovi na nivou cijele grupacije, odnosno da se bolni rezovi ne prave na izvoru problema, u Zagrebu, nego negdje u regiji kako bi se spasila matična kompanija i očuvala radna mjesta u Hrvatskoj. Trebaju li zbog toga ispaštati radnici u BiH? Naravno da ne trebaju. Država ih mora zaštititi, kao što je to i dogovoreno u Beogradu.

Nažalost, lako je zaključiti da BiH u ovom slučaju i nije baš slučajno izabrana. Vladin tim za spas Agrokora u Hrvatskoj već je do sada, sasvim je sigurno, shvatio gdje su u regiji slabe vlade, gdje one neće reagirati na bilo kakve njihove aktivnosti, pa je to najvjerovatnije i jedan od razloga zašto ljudi u BiH dobijaju otkaze, a ne u Beogradu, Podgorici ili Ljubljani. U ovom slučaju postoji još jedan važan detalj koji nas ne smije zavarati. Ne smijemo, naime, ni pomisliti da je odluka o otpuštanju uposlenika u Agrokorovim kompanijama-kćerima u BiH donesena autonomno, bez znanja Zagreba.

Sjetimo se da je federalna Vlada početkom aprila pokušala održati razgovore sa predstavnicima kompanija-kćeri Agrokora koje posluju u FBiH, ali da predstavnici ovih firmi nisu došli na razgovore jer nisu dobili saglasnost iz Zagreba. Razgovori su održani tek kada je Zagreb to aminovao. A ako predstavnici četiri firme iz Agrokor grupacije ne smiju ni razgovarati sa lokalnim premijerom, zar onda zaista možemo povjerovati da oni smiju otpuštati uposlenike bez znanja i saglasnosti Zagreba? Dakle, sada je lopta prebačena na teren Vlade FBiH koja bi trebala hitno reagirati. Jer, prvo, postoje zaključci beogradskog sastanka. Drugo, aktuelna Vlada FBiH se inače predstavlja kao veliki borac za kreiranje novih i očuvanje postojećih radnih mjesta pa bi joj valjda bilo u interesu sačuvati radna mjesta i u Konzumu. A to posebno vrijedi u ovom slučaju jer je prije samo mjesec federalni premijer izjavljivao da Agrokorove firme u FBiH dobro i stabilno posluju.

Piše: Eldar Dizdarević

Biznis.ba / Oslobođenje

Podijeli sa drugima

Prijavite se na feed ovog komentara Komentara (0 poslato):

Pošaljite komentar comment
Unesite kod sa slike:
  • email Pošalji prijatelju
  • print Verzija za štampu
  • Plain text Kao tekst


Priča sedmice

image
Građevinac iz Bugojna

FOTO / Ramiz Ahmetović sagradio 170 munara: U svaku od njih ugrađen je dio mene

Munara ili minaret, potiče od arapske riječi manara, a ima značenje “svjetionik”. Vitke i visoke, prislonjene uz džamije, munare su značajna obilježja za brojne gradove u regiji i svijetu. Osim toga, predstavljaju simbol vjere islama i jedan su od najkarakterističnijih oblika u islamskoj arhitekturi.