SENAD ANTE-PORTAL

Treći Newtonov zakon u Parlamentu BiH: ZAKON AKCIZE I REAKCIZE!

image Foto: SB

Zašto bismo bili naivni pa naslijepo vjerovali da će se drugačije sa parama od akciza ponašati prometno-cestovna nomenklatura čijem se šefu i (i državnom poslaniku) i nesuđenom ministru sudi na istom sudu kao i Čauševiću i njegovim švercerima tekstila?!

Piše: SENAD AVDIĆ
 
Poznanik koji je čitav radni vijek proveo u poslovima nafte i njenih derivata ovih me dana upozorio da, ako se budem bavio "slučajem akcize",  ne pravim, odnosno ne ponavljam grešku pretežnog dijela ovdašnjih poltičara, poslanika, analitičara: "Akciza je uvijek jednina, ne postoje plural- akcize". Kao što ne postoje PDV-ovi, tako ne postoje ni akcize, nego jedna i jed(n)ina-akciza. Tako je barem bilo u zadnjih 500-600 godina, otkakao su Holanđani prvi "akcizirali" određene robe,  za početak se iskalili na  pivu  i rakiji...
 
Vjerovatno bi čitatelj i bez ovog uvoda brzo uočio da sam (i)  "po pitanju akcize", odnosno Zakona koji je jučer propao u Parlamentu BiH, potpuna neznalica, diletatant. A, povrh toga, nisam vozač, a u posljednje vrijeme čak ni hodač. Nije me  ni to spriječilo da se bacim na sljedeću amatersku računsku operaciju - kalkulaciju.
 
U AUTO NASPI ČORBE...
 
Kada bi se na današnju cijenu goriva (BAM 1,80) dodala akciza (15 posto) litar bi koštao dvije KM. Za putovanje, recimo, od Sarajeva do Mostara i nazad (240 kilometara) treba natočiti 20 litara goriva, dakle na akcizu bi otišlo 5 km. Toliko koštaju kafa i kisela u svakoj usputnoj kafani, a o jagnjetini u Jablanici bolje da i ne pričamo. Kada bi se, kako je planirano, se za koju godinu do Mostara i nazad putovalo auto-putem,  što bi trajalo dvostruko msnje  vremena, potrošnja goriva bi se prepolovila;  ne bi trebalo 20, nego 10-12 litara goriva.
 
Uostalom, nije bilo tako davno (2012.) kada je litar goriva plaćan skoro dvije i pol marke, pa se niko nije bunio.
 
Ekonomisti kažu da troškovi transporta u ukupnoj cijeni nekog proizvoda sudjeluju sa 5-10 posto. U Bosni i Hercegovini, gdje je javni željeznički transport sustavno uništen, pored ostalog i u funkciji jačanja privatnog "kamion(džij)skog lobija"  bliži je gornjoj(10) nego donjoj(5) granici. Ekonomisti, također, tvrde da predloženo uvođenje akcize na gorivo ne bi uticalo ozbiljnije na porast cijen, 0,5 posto, uvrh glave. Otpadaju, dakle, većinom gunđanja da će akciza ugroziti standard i kupovnu moć građana
 
Svim ovim, pa i mnogo kompetentnijim argumentima i pogodnostima, studijama opravdanosti, isplativost posljednjih su se nedjelja služili ne samo predlagači Zakona, Vijeće ministara i njegov predsjednik Denis

Zvizdić, nego i strani namjesnici u BiH, šef Misije Evropske Unije u našoj zemlji Lars-Gunnar Wigemark, predstavnici Svetske banke, ali džaba: Zakon nije prošao parlamentarno sito i rešeto i vraćen je na doradu sa koje će se u skupštinske klupe vrnuti malo sutra.
 
Protivljenje Zakonu od strane poslanika Saveza za promjene, dakle dijela parlamentarne većine na državnoj razini je lako čitljivo i razumljivo: oni su u ozbiljnom poslu rušenja entitetske Vlade i njene predsjednice Željke Cvijanović, odnosno koruptivnog, bahatog ličnog režima Milorada Dodika. Svaka nova financijska injekcija tom zloćudnom režimu, od akcize do kredita koje bi potom uslijedio, bilo bi samo podmazivanje Dodikovu privatne industriju pljačke i ličnog bogaćenja.
 
 
Trdoglavo nastojanje da rudnik "Ljubiju" navrat-nanos poklopi preko svojih zamračenih izraelskih i krajiških ortaka, ili nedavni tender za izgradnju bolnice u Lukavici na kojem su posao od 56 miliona maraka bratski podijelile jedna problematična firma iz Laktaša i partnersko preduzeće iz Mostara,  (rade Dodik i Čović, od jutra do sutra, i kada se to ne vidi!) samo su posljednje manifestacije Dodikovog harača nad državnim i javnim sredstvima i dobrima.
 
S druge, federalne strane, parlamentarne bojišnice Zakon o akcizi srušila je, uz opoziciju, i  SDA, stranka koja je na izborima pobijedila sa sloganom "U jedinstvu je snaga", da bi glasanju u Parlamentu prisupila u tri kolone?!
 
Ne postoje istraživanja, sondiranja koje bi egzaktno potvrdili ono što se nameće kao dojam o raspoloženju javnosti prema "slučaju akciza". Ako su relevatne  reakcije koje se mogu pohvatati na društvenim mrežama, reklo bi se da je značajan dio građana rušenje Zakona o akcizi dočekao sa radosnim olakšanjem, ponekad i ponegdje i trijumfalizmom. Je li riječ samo o neupućenosti, neznanju,  ili u zavodljivom populizmu osporavatelja Zakona koji se nisu ustručavali ni jeftine socijalne demagogije u ime "osiromašenog naroda" ? Ima i toga, svakako.
 
Uostalom, u svakoj anketi, koliko god ozbiljna bila, a najčešće nisu, ministri iz Srpske demokratske stranke, Dragan Mektić, Mirko Šarović, pa i poneki parlamentarac u vrhu su liste najpopularnijih političara.
 
ŠTO GORE, TO BOLJE
 
Građani, javnost, kako god to nazivali i šta god to podrazumijevalo, jednostavno nemaju povjerenje  u institucije sistema i njegove dobre i čestite namjere. Političarima, ministrima, direktorima javnih firmi i preduzeća, vladajućoj oligarhiji, se naprosto ne vjeruje. Od prvog kamena temeljca kojeg je prije dvadeset godina "zasadio" tadašnji federalni premijer Edhem Bičakčić sa nekim francuskim "strateškim partnerima" povijest cestrogradnje u BiH (u oba entiteta) jeste istorija korupcije, dubioznih tendera, sumnjivih izvođača, fingiranih podizvođača, probijanja rokova,povlaštenih firmi osnovanih,ili reketiranih od poltičkih centara odlučivanja... Zašto bi ovog puta, pitaju se građani s pravom, bilo drugačije, transparentnije, nespornije?
 
Šta, ko, na koji način to garantuje?  Ko će to provjeravati, kontrolkirati, sankcionirati? Pravosuđe, u koje građani imaju povjerenja otprilike kao u političare, dakle nimalo? Sudije i tužitelji koje imenuje i  kontrolira reality sutkinja Ružica Jukić?!
 
Je li skoro ista parlamentarna većina koja se jučer izjašnjavala o Zakonu o akcizi prije deceniju i po izabrala Kemala Čauševića za direktotra Uprave za indirektno oporezivanje i ostavila mu na milost i nemilost milijarde javnih sredstava. Jučer, dok se raspravljalo o akcizi, taj kleptomanski ljigavac je hladno priznao da je od nekog švercera uzimao hiljadu maraka za neoporezovani kamion tekstilne bižuterije?

 
Zašto bismo bili naivni pa naslijepo vjerovali da će se drugačije sa parama od akcize ponašati prometno-cestovna nomenklatura čijem se šefu i (i državnom poslaniku) i nesuđenom ministru sudi na istom sudu kao i Čauševiću i njegovim švercerima tekstila?!
 
Kako se zove zakon kojeg u parlamentu sruši vladajuća koalicija:
 
Treći Newtonov zakon: AKCIZE I REAKCIZE!

 

Senad Avdić

(Slobodna Bosna)

Podijeli sa drugima

Prijavite se na feed ovog komentara Komentara (0 poslato):

Pošaljite komentar comment
Unesite kod sa slike:
  • email Pošalji prijatelju
  • print Verzija za štampu
  • Plain text Kao tekst


Priča sedmice

image
Građevinac iz Bugojna

FOTO / Ramiz Ahmetović sagradio 170 munara: U svaku od njih ugrađen je dio mene

Munara ili minaret, potiče od arapske riječi manara, a ima značenje “svjetionik”. Vitke i visoke, prislonjene uz džamije, munare su značajna obilježja za brojne gradove u regiji i svijetu. Osim toga, predstavljaju simbol vjere islama i jedan su od najkarakterističnijih oblika u islamskoj arhitekturi.