Dobar dio novih milijardera kupovao je obezvrijeđene dionice posrnulih poduzeća, koja su se dijelom i uz državne subvencije osovila na noge i donijela zaradu svojim ulagačima. Da nešto nije u redu s postojećim svjetskim financijskim sustavom, odavno upozoravaju...

... brojni čelnici Dok većina svjetske populacije grca pod teretom financijske krize i recesije, osjećajući pad životnog standarda u smanjenim plaćama, mirovinama, zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti, dio vodećih financijskih mogula ne samo što je zadržao dostignutu razinu blagostanja nego je i uvećao svoje bogatstvo. Tako je američki bankovni div Goldman Sachs samo na manipuliranju grčkim dugom zaradio milijardu dolara. Također 2009. godinu, inače vrlo tešku ne samo za Grke kojima i dalje prijeti bankrot nego i za Amerikance koji se suočavaju s rekordnom nezaposlenošću unatoč milijardama upumpanih u spas banaka, autoindustrije i kroz državne investicije, završio s dobiti od čak 13,4 milijarde dolara.

Ta investicijska banka samo je za plaće i bonuse svojim zaposlenicima isplatila 16,2 milijarde dolara ili 47 posto više u usporedbi s prethodnom godinom. Zbog tako dobrih rezultata, neki od članova uprave Goldman Sacha bit će nagrađeni s bonusima od gotovo 100 milijuna dolara. Takvi financijski običaji izazvali su bijes javnosti jer se upravo investicijske bankare s njihovim pretjerano rizičnim špekulacijama drži jednim od glavnih krivaca za svjetski financijski slom i izgubljene milijarde dolara zbog nenaplativih potraživanja po hipotekarnim kreditima. Američki su porezni obveznici čak i Goldman Sachsu svojedobno posudili deset milijardi dolara za održanje stabilnosti koje su oni, doduše, među prvima vratili.

Tako su u vremenima krize i recesije neki poput Grčke potonuli, a neki prilično zaradili. Upravo je Goldmah Sachs bio među onim bankama koje su svojedobno omogućile grčkoj vladi da sakrije visinu svog deficita, što je njemačka kancelarka Angela Merkel komentirala riječima kako bi to bilo »sramota ako bi se pokazalo istinitim«.

No, u vrijeme krize ne zarađuju dobro samo neki bankari. I norveškom naftnom fondu u koji se slijeva zarada od nafte i plina, 2009. godina bila je najbolja u povijesti. Ostvario je čak 103,4 milijarde dolara povrata na ulaganja, dok je vrijednost tog fonda koji se službeno naziva Vladin mirovinski fond - Global porasla 16 posto i sad vrijedi 445,3 milijarde dolara. Taj fond Norveška, zemlja s nešto više od četiri milijuna stanovnika i golemim zalihama nafte i plina, osnovala je radi ulaganja viška prihoda od energenata. Namjera joj je očuvati taj kapital i ostaviti nešto za buduća pokoljenja. »Zahvaljujući dugoročnoj strategiji upravljanja fondom, razdoblje financijske krize uspješno smo prebrodili«, izjavio je direktor tog fonda Yngve Slyngstad. Podaci o vrijednosti fonda zaista su impresivni, jer je na kraju 2009. ta institucija imala u prosjeku jedan posto udjela u međunarodnim tržištima dionica te 1,8 posto u europskim tržištima. Oko 60 posto kapitala fond ulaže u više od 7000 kompanija uvrštenih u kotacije burzi širom svijeta dok se ostatak pohranjuje u državne obveznice. Tako su i Norvežani, kojima zasad ne pada na pamet ući u članstvo Europske unije, jer bi onda to bogatstvo morali dijeliti s drugima, ostvarili rekordnu godinu unatoč krizi i to pametnim dugoročnim ulaganjima, a ne špekulantskim transakcijama. Iza njih ne ostaje pustoš, ali i njih u ulaganje u dionice motivira profit te sigurnost za očuvanje svog kapitala.

Da je kriza i prilika za dobru zaradu, potvrđuje činjenica da je ovogodišnja lista američkog magazina Forbes, koji donosi popis svjetskih milijardera, za 2009. dulja nego ona za 2008. koja je objavljena lani. Tako smo u 2009. imali 1011 milijardera u dolarima, dok ih je godinu prije bilo (samo) 793. Od onih s prošlogodišnjeg popisa, 12 posto ih više nije u tom ekskluzivnom klubu, a na listi je sada 97 novih članova. Najbogatiji čovjek na svijetu, po tom popisu, meksički je telekomunikacijski tajkun Carlos Slim Helu. Njegovo bogatstvo procjenjuje se na 53,5 milijardi dolara, a samo je u prošloj godini povećano za 18,5 milijardi dolara.

Tako je s trona svrgnut suosnivač Microsofta Bill Gates, koji je u posljednjih petnaest godina čak 14 puta osvajao titulu najbogatijeg Zemljanina. Njegov kapital danas vrijedi 53 milijarde dolara, dok je treći na Forbesovoj listi, »prorok iz Omahe« Warren Buffett, čije se bogatstvo povećalo za deset milijardi u odnosu na prethodnu godinu i sad iznosi 47 milijardi dolara. »Stavili smo puno novca da radi u vrijeme kaosa u posljednje dvije godine. Kad pad kiša zlata, posegnite za kantom, a ne napršnjakom«, rekao je tim povodom Buffett, kako prenose agencije.

Dobar dio novih milijardera kupovao je obezvrijeđene dionice posrnulih poduzeća, koja su se dijelom i uz državne subvencije osovila na noge i donijela zaradu svojim ulagačima. Zbog toga je, kako komentiraju u Forbesu, većina najbogatijih ljudi na planetu unatoč krizi i financijskom slomu koji pogađa obično stanovništvo, povećala svoje bogatstvo u zadnjih godinu dana. Kriza je tako postala prilika bogatima za novo zgrtanje bogatstva.

Prema kontinentima, Amerikanci (SAD) i dalje imaju najviše svjetskih milijardera, ali njihov broj opada. Sad ih je oko 40 posto među najbogatijim tajkunima u svijetu. Slijede Europa te Azija koja ih ima samo 14 manje od Starog kontinenta. Zanimljivo je, Kina s Hong Kongom ima 89 takvih osoba, a tu je i Rusija sa 62 milijunaša. Svoje prve bogataše na Forbesovoj listi dobili su sad Finska i Pakistan. Trideset ih je pak ispalo s prošlogodišnje liste, među njima Thod Bjrgolfsson s Islanda, Rus Boris Berezovski te Saudijac Al-Sanea Maan.

I najnovija kriza potvrdila je stare sumnje da će ona poslužiti zapravo za »preraspodjelu bogatstva«, i to na način da će bogati postati još bogatiji, dok će mnogi dotad srednje stojeći doći na rub ponora a oni siromašni samo će povećati svoju bijedu. Dobar pokazatelj takvog stanja je i vodeći s ovogodišnje Forbesove liste meksički tajkun Carlos Slim Helu koji znatan dio svog bogatstva duguje činjenici da ima monopol na telekomunikacije u svojoj zemlji, u kojoj čak polovica stanovništva živi na rubu siromaštva.

Da nešto nije u redu s postojećim svjetskim financijskim sustavom, odavno upozoravaju brojni čelnici, pogotovo oni u Europi, koji traže uspostavu strožeg nadzora nad špekulativnim transakcijama koje su mnoge zemlje odvele na rub propasti. Ovih dana čak i grčki premijer Georgios Papandreou poziva svjetske vođe da stanu na kraj takvom ponašanju jer će se u protivnom lista zemlja na rubu bankrota domino-efektom vrlo brzo proširiti.

Papandreou posebno upozorava da sada, u vrijeme grčke borbe za opstanak, znatan dio financijskih špekulanata ulaže silan novac kladeći se na propast Grčke, a samim tim i sustava eurozone, umjesto da svojim potezima pomognu zemlji da se izvuče, piše Vjesnik.

No, i ta činjenica samo je najnoviji pokazatelj kako nešto u svjetskom financijskom sustavu treba mijenjati. O tome je u više navrata govorio i papa Benedikt XVI. pozivajući čelnike na stvaranje posebne organizacije koja bi pomoću etike dovela u red svjetsku ekonomiju i iskorijenila siromaštvo. »Hitno je potreban pravi politički autoritet na svjetskoj razini, čija bi zadaća bila upravljati svjetskom ekonomijom kako bi oživio gospodarstva pogođena krizom te spriječio produbljivanje sadašnje krize i sve veće razlike između bogatih i siromašnih koje se događa«, poručio je Papa. Vrhovni autoritet Katoličke crkve dodao je kako »ekonomija mora biti autonomna i zaštićena od nemoralnih odluka« jer je upravo nedostatak morala naveo ljude da »zlorabe ekonomske procese na temeljno destruktivan način«.

Ipak, unatoč tom tko zna kojem po redu Papinom pozivu, pa i ocjenama brojnih svjetskih lidera kako je sadašnju krizu proizvela pohlepa bankovnih špekulanata, zasad se ništa bitno u tom pogledu nije promijenilo. Suočene s krizom i velike i male države, te multinacionalne ili manje kompanije pokušavaju izići iz tog razdoblja što manje okrznute, čak i po cijenu da spašavajući sebe utope one druge. Svjedoci smo brojnih primjera europskih država koje su protekcionističkim mjerama nastojale očuvati što više radnih mjesta u svom dvorištu pa i po cijenu zatvaranja cijelih tvornica u drugim zemljama. Snažniji i bogatiji na taj način opstaju i polako izlaze iz recesije i krize, dok slabije zemlje tonu sve dublje, postajući i u doslovnom smislu riječi ne samo političke, nego i gospodarske kolonije snažnijih zemalja. Kriza time, kako to pokazuje i Forbesova lista, produbljuje jaz između onih koji imaju i onih koji sve teže preživljavaju.

Biznis.ba