Generalni sekretar SWG

Boban Ilić: Možemo razvijati veze sa Afrikom, ali u komšiluku se trguje

image Boban Ilić

Generalni sekretar Sekretarijata Stalne radne grupe za regionalni ruralni razvoj (SWG), govorio je o značaju regionalne saradnje za razvoj poljoprivrede.

Kakva je poljoprivredna politika zemalja zapadnog Balkana?

- Poljoprivreda u zemljama zapadnog Balkana je u rasponu od neke balkanske pragmatičnosti do totalnih promašaja, zbog toga što, ni sa procesom demokratizacije, još nismo došli do toga da institucije kreiraju poljoprivrednu politiku, a ne aktuelna vlast. Tako da u rasponu od prave balkanske promućurenosti i mudrosti, idemo do totalnih promašaja. Ono što želimo da postignemo tim politikama je ne samo da se prilagodimo, nego da se sto posto uklopimo čak i u pretpristupnom periodu i da se ponašamo kao da smo zemlja EU. Jeste da su budžetski transferi veoma mali, ali to nas ne bi trebalo sprečavati da nam politika bude evropska. I u Hrvatskoj se 2013. i prije toga govorilo šta će im EU i tako to, pa i kada su ušli u EU, trebale su im još dvije godine da taj sistem proradi, nisu se ni oni najbolje snalazili i tek sada se vide efekti i brojni benefiti koje imaju. Tek sada se vlast kiti onim što je urađeno prije 6-7 godina.

Nismo ni blizu EU

U posljednjem izvještaju koji je SWG radio, poredili smo naše zemlje sa nivoom gdje su bile neke baltičke zemlje u ranijem periodu. Ako pogledamo te zemlje u 1999. ili 2000. godini, a imamo u vidu da su one u EU ušle 2004, još ne možemo reći da smo na tom nivou prilagođavanja. Razlozi za to su što su budžetski transferi veoma mali i problematični u svim zemljama, ova kriza nas je dotukla. Mi, ustvari, nikada i nismo izašli iz krize. U dijelu politike, strukture, budžetskih izdvajanja, mi još nismo ni blizu EU. Što se nekih budžetskih transfera tiče, tu je Makedonija otišla najviše, svi shvataju da osim poljoprivrede mi druge resurse nemamo, nemamo naftu ni gas, i taj resurs moramo koristiti.

Gdje je BiH u svemu tome? Pominjali ste da su neke politike dobre, a neke su potpune propasti, gdje mi tu spadamo?

- Bosna i Hercegovina je složena zemlja. Vi imate dva entiteta i ne bih da kritikujem nikoga, ali politika RS-a je u velikoj mjeri naprednija. Da li je to interno, ne znam, ali Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS-a, kroz učešće stalne radne grupe i razne obuke, dosta toga je uradilo. Ako govorimo o propasti, onda govorimo o segmentima poljoprivrednih politika gdje su totalni promašaji. Makedonija je zemlja koja najviše odvaja za poljoprivredu, s obzirom na veličinu zemlje i budžet, ali u ruralnom razvoju broj mjera koje Makedonija provodi je pet puta veći od ostalih zemalja, oko 117 mjera. To je loša politika jer je po principu daj svima, nije fokusirana na najbitnije. U EU imate 22 mjere, sve su široke, fokusirane, od investicija na farmi do diverzifikacija ekonomskih aktivnosti. To znači dopunski prihod na farmi, na poljoprivrednom gazdinstvu kroz ruralni turizam, do prerade na samoj farmi. Kod nas u Makedoniji se to davalo kapom i šakom, a efekat nikad nismo ni mogli da izanaliziramo.

EU kreira svoju politiku na način da morate da imate brojke, efekte i ciljeve postavljene. Kod nas je to nešto tiho išlo. Što se tiče Srbije, ona ima pragmatični pristup, nije nešto veoma usklađen, u ruralnom razvoju su veoma tanki, ali s druge strane, podrška kroz staromodne politike koje su napuštene u EU je povećala proizvodnju i izvoz. Prošle godine pogodila ih je suša, ali cijeli region je trpio zbog toga. Ako njima ide loše, cijena se digne, sama proizvodnja padne, znači da je nedostatak na tržištu.

Kakva je regionalna saradnja u poljoprivredno-prehrambenom sektoru?

- Naše zemlje su tržišno jedna na drugu oslonjene. Mi možemo da razvijemo veze sa Afrikom, ali tu u komšiluku se i trguje i živi, a razmjena se povećava, s tim da se u okviru CEFTA sporazuma desi kroz neke netrgovinske barijere da se neko zezne ili da jedni drugima zakoče uvoz ili izvoz, to sve zemlje primjenjuju. To niko ne bi očekivao, ali dođe vrlo često do trgovinskog rata između Albanije i Kosova, i oni odmah zatvaraju i spuštaju rampe. To, prvo, nije evropski i na kraju to osjete potrošači tako što skuplje plaćaju hranu. Dolazimo do apsurda da komšija ne može da proizvede jeftinije, a uvozimo iz Španije, naprimjer. Ne može makedonski paradajz da bude skuplji od španskog zbog transporta i troškova. Protokoli koji su dogovoreni CEFTA sporazumom se moraju poštivati, a ne da se dešava da roba iz jedne zemlje može ići u EU, a u susjednu zemlju kada ide, pet puta se provjerava, pa se gomilaju troškovi i proizvođačima i trgovcima.

Poticaji

Cilj politika u ovom dijelu je omogućiti slobodnu trgovinu. Tu neko izgubi, neko dobije, ali na kraju kad sve sakupite, svi dobijaju. Prvi šok se pretrpi, neko propadne, teško je, pa neki demonstriraju, ali na kraju kad se okrene sve, ne možemo svi sve da proizvodimo.

Poljoprivrednici u BiH imaju problema sa isplatom poticaja. Kakva je situacija u drugim zemljama, kolika su budžetska izdvajanja za ovu namjenu?

- Srbija je najveća kada su u pitanju budžetska izdvajanja za poljoprivredu, a u relativnom smislu Makedonija najviše izdvaja za poljoprivredu po hektaru. U nekim zemljama sami poticaji nisu u funkciji razvoja poljoprivrede, nego se koriste u nekim populističkim namjerama vlasti, tako se dešavalo da se, mjesec pred izbore, plasiraju poticaji. Međutim, u zakonskom roku, kad krene kampanja, ne smije država te stvari da radi, ali to se događalo i to djeluje na demokratski proces u zemlji. Pod plaštom poticaja u poljoprivredi se vodi visoka politika, što ne bi trebalo biti tako, institucije moraju da budu nezavisne i da se ono što je država odredila, isplaćuje na vrijeme. S druge strane, podrška Albanije, zemlje u kojoj 20 posto od ukupnog BDP-a dolazi od poljoprivrede i 41 posto radne snage, angažovano je u poljoprivredi, šest je puta manja nego u Makedoniji, samo 25 miliona eura. Razlike su velike i zavisne su od tržišta. Primjera radi, kada je Hrvatska ušla u EU, za bh. poljoprivrednike je to bio šok, pošto sa Hrvatskom najviše trgujete. Ta međuzavisnost je toliko izražena da jednostavno ne možemo da podnesemo da ne sarađujemo i da ne razgovaramo.

Kakvi su potencijali regiona za učešće u NON GMO sektoru?

- Tu je BiH šampion. Sve pravilnike ste uredili, dio oko državne veterine i sigurnosti hrane, i BiH je u tom dijelu najdalje odmakla. U Srbiji je najveći potencijal za proizvodnju, ali imate ga i vi, i u proizvodnji stočne hrane, soje..., to se već odražava na proizvodnju mesa i tako dalje. To je rezultat jednog procesa koji je povezivao ove podunavske zemlje, gdje je BiH učestvovala, s tim da Crna Gora, Albanija, Makedonija skoro ništa nisu uradile, ta tema im je skroz nepoznata. Ta inicijativa je bila da se zamijeni zavisnost Evrope od proteinske baze proizvodnje, tu, prije svega, mislim na proizvodnju soje.

Biznis.ba / Oslobođenje

Podijeli sa drugima

Prijavite se na feed ovog komentara Komentara (0 poslato):

Pošaljite komentar comment
Unesite kod sa slike:
  • email Pošalji prijatelju
  • print Verzija za štampu
  • Plain text Kao tekst


Priča sedmice

image
Ideje pretoči u drvo

Nusret Merdanić je posljedni čuvar drvorezbarskog zanata u Krajini

Nusret Merdanić (60) iz Bihaća pet decenija se bavi duborezom kojeg je učio od svog oca.