Direktor PIO / MIO FBIH

Zijad Krnjić: Previsok je i bod od 13,6

image Zijad Krnjić

Direktor Federalnog zavoda PIO/MIO Zijad Krnjić u intervjuu za Oslobođenje govori o prihodima Fonda, novom zakonu o PIO, realnoj visini opšteg boda.

Gospodine Krnjiću, kakvo je finansijsko stanje u Federalnom zavodu PIO/MIO? Koliki je trenutno deficit?

- FZ klizi u deficit još od 2012, pa sve do pred kraj prošle godine. U tih 4,5 godina kumuliralo se 225 miliona KM deficita, što pretvoreno u relativni broj iznosi 3,5 posto prosječno mjesečno nedostajućih sredstava. U zadnjem kvartalu prošle i u prva četiri mjeseca ove godine situacija se počela popravljati, ostvarili smo veće prihode od rashoda za oko 42 miliona KM i deficit smanjili na 187 miliona KM na kraju aprila ove godine.

Dug veći od milijarde

Treba napomenuti da su rashodi za penzije porasli u odnosu na prošlu godinu, tako da nije greška u računu objašnjeni iznos smanjenja deficita.

Koliko su FZ-u za doprinose dužne državne kompanije i institucije, a koliki je taj ukupni dug? Koliko iznosi dug Vlade FBiH?

- Kao što sam više puta ponavljao, uzrok deficita u cjelini, ili gotovo u cjelini, bio je što javna preduzeća i javne ustanove nisu isplaćivale bruto plate po važećim zakonima. Takvim nezakonitim poslovanjem samo veća javna preduzeća i javne ustanove, uglavnom zdravstvene, stvorili su dug prema nama od oko 600 miliona KM. Osim njih, još hiljade manjih i malih pravnih subjekata duguju značajna sredstva za doprinos za PIO, tako da je naša procjena da dugovi obveznika prelaze milijardu KM. FBiH uredno izmiruje tekuće obaveze i zaostale, shodno Zakonu o izmirenju starog duga, tako da nema dospjelog duga.

Isplate penzija izgledaju uglavnom redovne. Kolika je cijena te redovnosti? Koliko je FZ dužan bankama i poštama?

- Kao što sam u odgovoru na prvo pitanje rekao, posljednjih mjeseci situacija sa ostvarenjem prihoda od doprinosa se značajno popravila, što znači da smo smanjili deficit i djelimično se razdužili. Prihodi od doprinosa za prva četiri mjeseca 2017. su veći za 8,5 posto u odnosu na ostvarene u istom periodu lani. Treba naglasiti da je dio velikih javnih preduzeća, npr. RMU Kakanj i još neki, racionaliziranjem poslovanja došao u poziciju da regularno isplaćuje bruto plate za tekući period, da je nekoliko velikih dužnika, kroz postupak stečaja ili prodaje neperspektivnih nekretnina, isplatio dio starih dugova. Od Vlade FBiH smo, sukladno Zakonu o privatizaciji, dobili 12,6 miliona KM, što je 20 posto od prodajne cijene državnog kapitala u FDS-u i Bosnalijeku.

Sve to nas je djelimično konsolidiralo, ali ipak još koristimo kredit od banaka do 73 miliona KM, te pomoć BH Pošte da na vrijeme isplatimo penziju. S obzirom na povećane prihode, iznos kredita koji koristimo i dužina dana korištenja se smanjuju, tako da će trošak kamate, koja je ugovorena sa 2,5 posto, biti u 2017. oko 1,5 miliona KM. Naravno da bi bilo bolje da ne plaćamo nikakvu kamatu, ali taj iznos u odnosu na ukupne prihode u ovoj godini od dvije milijarde KM ne predstavlja bitan teret.

Novi zakon o PIO/MIO je po drugi put pred poslanicima. Interesovanje javnosti je sve veće, ali brojne su i kritike tog prijedloga. Da li je to zaista dobar zakon i da li će srediti stanje u penzionom sistemu kako predlagač najavljuje?

- Ja sam o odredbama novog zakona o PIO govorio često i ne bih se ponavljao, ali u najkraćem treba reći ono što je bitno. Najbitnije je da je važeći zakon već godinama jako štetan i da ga je trebalo mijenjati prije 7-8 godina, te da su njegove štetne posljedice po ekonomsku i socijalnu stabilnost društva dostigle kritične razmjere.

Tekst novog zakona je popravio većinu uzroka štete, koju je radio sadašnji, i bit će dugi niz godina u budućnosti stabilizirajući sistem. Međutim, zapelo se na temeljnom ekonomskom parametru, početnoj vrijednosti boda. Ako taj parametar ne postavimo realno, sve dobro što je novi zakon definirao ne vrijedi ništa i taj zakon će, zbog ekonomske neodrživosti, biti uzročnik ukupne društvene agonije i cunami za FBiH, a time i BiH.

Predložena početna vrijednost boda, od 13,6 KM, krajnje je prenapregnuta i da bi bila održiva i ravnotežna, podrazumijeva kontinuirani i značajan porast BDP-a i zaposlenosti.

Ali, sa tom vrijednošću ima nade da se društvo može nositi, ali sa bilo kojom većom nema šanse i možemo računati na najcrnje scenarije za nekoliko godina, koji će započeti neminovnošću smanjenja svih penzija.

S obzirom na to da se novim zakonom predviđa prelazak na trezorsko poslovanje u roku od dvije godine od stupanja na snagu, da li je to garancija da će isplate biti redovne i nesmanjene, pa i ako se i ubuduće nastavi praksa kršenja zakona i neuplaćivanja doprinosa?

- Postoje različite prakse isplate penzija u zemljama u okruženju i Evropi, kroz državni trezor i kroz samostalni fond. Teorija da je isplata kroz trezor garancija redovnosti, a mimo trezora nesigurnost, ustvari je posredno priznanje države da ne može garantovati provođenje propisa koje sama donosi.

Usklađivanje

Dakle, ako se moraju plaćati zakonom propisani porezi, zašto se ne moraju plaćati zakonom propisani doprinosi?

Da ne bih bio shvaćen da sam protiv prelaza na isplatu preko budžeta, naglašavam da to ne smatram greškom, ali to, samo po sebi, neće riješiti prihode za penzije.

Šta Vi vidite kao slabost u novom zakonu?

- Da sam ja pisao končani tekst, postavio bih početnu vrijednost boda još niže od 13,6 KM, uz mogućnost vanrednog usklađivanja kad to ekonomska situacija omogući i uskladio bih stare obezvrijeđene penzije na teret novih, zadnjih 5-6 godina, “prenapuhanih” penzija. Ali, naravno da sam svjestan da je toj moj subjektivni stav koji očito nije, u sadašnjem trenutku, društveno prihvatljiv.

Penzioneri traže povišicu od 10 posto do jula ove godine. Koliko je realno da se to i ispuni?

- Treba donijeti novi zakon, u tekstu kakav je već prošao Predstavnički dom Parlamenta FBiH, a onda raditi na njegovoj ciljanoj izmjeni, da se ispravi nepravda prema starim penzijama. Povećanje penzija za bilo koji procenat po sadašnjem zakonu bi moglo ići samo kroz povećanje isplatnog koeficijenta, a to bi tek bila katastrofa, jer bi velike prenapuhane penzije još više porasle, a male tek mizerno.

Biznis.ba / Oslobođenje

Podijeli sa drugima

Prijavite se na feed ovog komentara Komentara (0 poslato):

Pošaljite komentar comment
Unesite kod sa slike:
  • email Pošalji prijatelju
  • print Verzija za štampu
  • Plain text Kao tekst


Priča sedmice

image
Bugojno

Mlivo: Život na selu je težak, ali nudi brojne mogućnosti

Brojni su primjeri ljudi koji su odlučili da napuste rodni kraj i selo te došli u grad gdje, smatraju, postoje bolji uvjeti za život njihovih porodica.