intervju

Mustafa ef. Spahić

image Mustafa ef. Spahić

Šta je sve akademik Karić doživio kao protivkandidat reisu Ceriću 2005. godine? Kakvu je ulogu odigrao Zijad Ljevaković, a kakvu Aziz Kadribegović? Šta je Šaćir Filandra objašnjavao američkom ambasadoru?

Saznali smo imena kandidata za reisa Islamske zajednice Bosne i Hercegovine. Griješim li kada mi se čini da su od samih kandidata zanimljiviji oni koji su odustali od kandidature?
 
- Kao prvo želim istaći: apsolutno je bitnije, važnije i relevantnije ko odlazi od pitanja ko dolazi. Najvažnije je da ovaj aktuelni, sadašnji reis koji koristi treći uzurpirani mandat, a halalit ćemo mu ga ukoliko se ne bude petljao u posao novog reisul-uleme i ukoliko mu ne bude blokirao i onemogućavao rad, okonča svoje upravljanje Zajednicom. To je sa stajališta interesa, potreba i procesa u IZ-u BiH važnije od pitanja ko dolazi. Dakle, da parafraziram predsjednika Sabora Islamske zajednice Safeta Softića u prošlim Danima, koji je zaista definirao suštinu: novi reis će Islamsku zajednicu vratiti sebi - svome poslanju, svojoj misiji, svome zadatku. U tom dijelu se slažem s njim, ali ne i u onom u kojem govori o kandidatima koji nisu prihvatili kandidaturu.
 
Dakle, ne griješim kad kažem da su od kandidatura bitnija odustajanja od kandidatura?
 
- Pa puno je ljudi očekivalo kandidature akademika Enesa Karića i prof. dr. Nedžada Grabusa, muftije u Ljubljani. Citirat ću doslovce šta je u Danima rekao predsjednik Sabora o odustajanjima od kandidature: "Iskren da budem, doživio sam ih na način kako su ih oni prezentirali. Vjerujem da vi mislite, prije svega, na profesora FIN-a Enesa Karića, koji je dao dva ili tri razloga za odustajanje i  prihvatam da su to stvarni razlozi, mada, iskreno, volio bih da se on pojavio kao kandidat i to bi, sasvim sigurno, diglo ove izbore na jednu višu razinu. Mislim da bi time Islamska zajednica bila samo na dobitku.
 
Nadalje, prof. dr. Nedžad Grabus je dao saopćenje o odustajanju, obrazlažući to potrebom na ostajanju u Ljubljani, na započetom projektu izgradnje Islamskog centra. Profesor Grabus mi je to i ranije nagovijestio i ja razumijem da je to razlog." Kad se gleda površinski, obrazloženje bi moglo biti prihvatljivo. Ja, kao jedan od kućnih prijatelja akademika Karića, koji me čak i bez mog pitanja i ikakve želje stavio i u svoj roman, najviše sam opsjednut i pritisnut pitanjima ljudi zašto se on nije ponovo kandidirao za reisul-ulemu. Barem me je 500 ozbiljnih ljudi to upitalo. I oni mi kažu da je ova naša grupa, koja je uistinu stajala iza Karića 2005, učinila izdaju emaneta, misije, izazova i poziva i da je načinila mrlju i krastu na živom tkivu Islamske zajednice. Izvana, površinski, to se može opravdati i ovim što kaže predsjednik Sabora, međutim, u Bosni ima jedna riječ koja sve komplicira, a to je "ali". Da bi stvari bile kompletne i komplementarne, one moraju biti i tačne i istinite. Izvana tačne, a iznutra istinite. Kada je Karić u pitanju - stvari su samo tačne. Mora se priznati da je akademik Karić, kao protivkandidat 2005. tadašnjem reisu dr. Ceriću od svih struktura u muftilucima i po medžlisima bio ometan i sprečavan u predstavljanju sebe kao kandidata, u predstavljanju svoga programa, plana rada i svojih saradnika. Od establišmenta i režima u Islamskoj zajednici, za koji se nadamo da će trajati još samo koji mjesec, Karić je sa svojom kandidaturom doživljen  skoro kao ratni zločinac i rušitelj Islamske zajednice. A svi oni koji su bili njegova podrška javno su prokazani i osumnjičeni. Čak je na pretkandidacionom skupu u Sarajevu, ne bilo ko nego tadašnji, a i sadašnji u 14. godini mandata direktor Gazi Husrev-begove medrese javno i bez stida i srama, a kamoli griže savjesti, kazao da ukoliko Mustafa Cerić ne ostane reisul-ulema, Islamska zajednica će se izručiti u čeljusti i kandže Sjedinjenih Američkih Država i to će dovesti u pitanje jedinstvo Islamske zajednice.
 
Oprostite, ko je to rekao?
 
- Tadašnji i sadašnji direktor Gazi Husrev-begove medrese, imenom i prezimenom Zijad Ljevaković. To je kazao u prisustvu samog Karića. Šta ovo govori? Da su Cerić i ljudi koji su iza njega po cijenu života stajali bili spremni dovesti u pitanje jedinstvo Islamske zajednice, ukoliko bi po njihovom – ne daj Bože - Karić prošao. Dakle, ko je imao pameti, te 2005. mogao je samo jedno zaključiti: da Cerić mora ostati reis, a da je pitanje hoće li Karić, doživljavajući sve to, više ikad moći, htjeti, željeti i imati snage da se kandidira. To nije sve. Tadašnji, a i sadašnji već dvadesetogodišnji urednik Preporoda, inače i penzioner i uposlenik s punom i plaćom i penzijom, intervjuisao je i reisa Cerića i protivkandidata Karića. Karićev intervju je presoljen tako što je glavni urednik naknadno ubacio pitanja na koja Karić naravno nije mogao odgovoriti. Ona su ostala kao čardak u zraku, ni na nebu ni na zemlji. Taj glavni urednik Preporoda je nakon intervjua ubacio pitanja i ona su samo ostala kao pitanja u Preporodu! Taj Preporod i sad postoji. Inače, prema Karićevom sudu i mišljenju koje on i do danas nije možda promijenio, taj glavni urednik Preporoda Aziz Kadribegović je njegov kućni prijatelj. Vjerujem da Karić Kadribegoviću jeste, a koliko je on Kariću, taj intervju je malo ogledalce. E sad, kad mu je to uradio kućni prijatelj, šta bi mu tek uradio, ne daj Bože, da mu je bio kućni neprijatelj? Taj postupak se može u ljudskim granicama razumjeti, ali se nikako ne može opravdati.
 
Ama, kako se tako nešto može razumjeti?
 
- Može. Kanumnama Murata prvog kaže da vlast, moć, privilegije, sila nemaju brata, nemaju rođaka i nemaju prijatelja. Odlazeći reis Cerić je 2005. bio otjelovljena i politička i državna i međunarodna, diplomatska i medijska moć, vlast i politika. Sad je druga pjesma. I sad su naspram njega i kukavice hrabre. U toj istoriji izbornog beščašća za reisa 2005. svoju neizostavnu ulogu je imao i sveradoznali i sveprisutni, podoban za sve režime i vlasti, tadašnji predsjednik Kulturne zajednice Bošnjaka Preporod, a sada dekan Fakulteta političkih nauka Šaćir Filandra. Na jednom prijemu u američkoj ambasadi te 2005, onako neobavezno se razgovaralo i o izborima za reisa. Filandra je imao potrebu bez ikakvog pitanja, bez povoda i razloga, da javno tadašnjem američkom ambasadoru kaže da bi dobro bilo da tadašnja postava Islamske zajednice ostane i da se ne dogodi promjena. A i taj profesor/dekan slovi za kućnog prijatelja Enesa Karića, kojemu je Enes doista u životu, u granicama svojih mogućnosti, nastojao pomoći.
 
Razlozi odustajanja akademika Karića su dakle teška iskustva iz 2005?
 
Ima još. Sadašnjeg predsjednika Sabora Safeta Softića neizmjerno cijenim, poštujem i volim: on puno zna, ima veliko iskustvo i njegovi su dosadašnji nastupi u javnosti doživljeni kao utjeha i kao nada. Međutim, neposredno poslije izbora u Saboru, u jednoj TV emisiji učestvovali smo prof. dr. Fikret Karčić, predsjednik Softić i ja. Voditelj nas je pitao hoće li biti izbora u Islamskoj zajednici i ukoliko budu – za koga će biti svako od nas. Jako neoprezno i ishitreno predsjednik Sabora Safet Softić je kao svog kandidata istakao Huseina Kavazovića, tadašnjeg muftiju, ali je i rekao da bi mu bilo drago da se i dr. Enes Karić kandidira. Ja sam kazao da odnose u Islamskoj zajednici treba depersonalizirati i da se sa imena u procesima mora preći na institucije, na organe, na djela, procedure, sadržaj. Ne uzimam ja taj odgovor Softiću u tolikoj mjeri za zlo, ali mislim da i u tom javnom odgovoru njega kao predsjednika Sabora treba tražiti motive odluke Karića da se sada ne kandidira. Karić je redovni profesor Fakulteta islamskih nauka, akademik i ono što je 2005. u toj predizbornoj kampanji podnio, to ne mogu podnijeti ni konjska kopita. Je li uredu da mi jednog profesora, akademika drugi put izlažemo blamaži? Zato ističem značaj ova dva pitanja: najvažnije – ko nikad više neće biti reisu-l-ulema i pitanje ko nije i zašto nije kandidat. Sem Karića, tu je i dr. Nedžad Grabus o čijim unutrašnjim razlozima ne znam ništa. Oni vanjski koje je naveo: Islamski centar, izazov uspostavljanja, jačanje IZ u Sloveniji, stoje k’o korintski stubovi.
 
Možemo li sada reći nešto o kandidatima?
 
Umjesto o kandidatima ja ću kazati da je ovaj, nadamo se, ako Bog da, odlazeći reisu-l-ulema nakon nepunih 20 godina učinio sve da ne bude kandidata, da ne bude kandidatura, da ne bude izbora i da je pravio ambijent – poslije njega potop. I na aprilskom zasjedanju Sabora bio je pokušaj izvođenja klasičnog puča, državnog udara u Islamskoj zajednici i rušenja ustavnog poretka IZBiH. To je u KZ SFRJ označavano kao kontrarevolucija, što je gore od rušenja države. U reisovoj i Salkićevoj izvedbi išlo se ka formiranju Islamske zajednice i islamskih zajednica, a da se izbjegnu izbori. Sabor je, zahvaljujući i predsjedniku i sabornicima prozreo ovu igru i izbori su raspisani. Ali, na jednom skupu u Fojnici dogodio se pokušaj reisa Cerića da poslije sebe postavi samo sebe i nikog drugoga. To je bilo apsolutno jasno. Ipak, već dva-tri zasjedanja Sabora idu izbori, mučno, ali idu. Opet ima nešto nevjerovatno. U Oslobođenju 2008. taj čovjek je javno rekao da se nikad više neće kandidirati i da će se igrati sa unučadima. Ove 2012. stalno ponavlja stvar koja ne stoji – ja se neću kandidirati. Umjesto da kaže: na temelju Ustava Islamske zajednice i najviših normativnih akata mandat reisu-l-uleme je maksimalno dva puta po sedam godina. Ne može niko da kaže neću se kandidirati kad se nema pravo kandidirati.

 

Oslobođenje/Biznis.ba

Podijeli sa drugima

Prijavite se na feed ovog komentara Komentara (0 poslato):

Pošaljite komentar comment
Unesite kod sa slike:
  • email Pošalji prijatelju
  • print Verzija za štampu
  • Plain text Kao tekst


Priča sedmice

image
OPORAVAK PRIVREDE

Prvi u regionu: BiH počela izvoziti i cijevi za navodnjavanje

Bosna i Hercegovina izvezla je prvu pošiljku cijevi za navodnjavanje poljoprivrednih parcela, javlja bh. novinska agencija Patria (NAP).